cone je napisao:1994. godine je stiglo 5 IK-161, #698-702. Novi Sad nije jedini kojem su isporučeni crveni Ikarbusi, mislim da su bili namenjeni Turskoj pa je zbog sankcija posao propao i autobusi su rasprodati u Srbiji. Uglavnom, to tih garažni brojeva tek treba da dođemo.
Послато са SM-G970F помоћу Тапатока
Cone, moram da te ispravim pošto slično i pogrešno mišljenje mnogi dele već duže vreme.
Ikarusi koji su ugovorom bili predviđeni za isporuku tržištu Turske su se proizvodili do leta 1992. godine. Tada, zbog novonastalih okolnosti izvoz autobusa biva onemogućen, ugovor raskinut, te ukupno 64 komada
IK-161 (50 za Istanbul i 14 za Izmir) koji su u tom periodu bili izrađeni i spremni za primopredaju, ostaju stacionirani na parkingu fabrike. Kako bi
Ikarus uspeo da nadoknadi dugovanja prema dobavljačima i banci, do kraja 1992. godine ugovara prodaju tih autobusa
GSP-u Beograd, čijom se isporukom tokom prve polovine 1993. godine zaokružuje priča o ukupnom broju „Turčina”.
Tokom 1993. godine fabrika je promenila naziv u
Ikarbus, predstavljen je prototip nove generacije, s tim što se proizvodnja starih
Ikarusa nastavila i tokom te, kao i tokom naredne 1994. godine. Obzirom na tadašnju situaciju u kojoj su bili prevoznici sa flotama gradskih zglobova koji su bili zreli za zamenu novima,
Ikarus koristi raspoložive resurse koje ima na stanju i proizvodi više desetina primeraka
IK-161 u crveno-beloj kolor šemi, sa potpuno identičnom konfiguracijom i opremom, koji su praktično bili lagerovani i odmah spremni za isporuku. Na neki način, to je bio pun pogodak za fabriku koja je uspela da prebrodi period do početka proizvodnje nove generacije najpre u nultoj, a potom i u velikoserijskoj količini. Upravo tako, crveno-beli
Ikarusi IK-161 su stigli u Novi Sad, Suboticu, Užice, Kragujevac, Kraljevo...
Ujedno, to je samo mali deo priče koja će biti ispričana u poslednja dva članka o seriji
IK-110/IK-160.