od becks89 » Ned Dec 04, 2016 2:47 pm
Prigradski prevoz koji se obavlja u okviru teritorije jedne opštine; odnosno grada?
Ili pak misliš na međumesne linije? Između opština ili gradova, ali na kraćim relacijama?
Prigradski prevoz se finansira u okviru budžeta opštine; grada iz budžeta, plaćanje po km.
Sa druge strane međumesni na kraćim relacijama, prevoznik samog sebe finansira plus moguće su subvencije za određene kategorije.
Vratimo se na tvoja pitanja, život jednog saobraćajnog preduzeća je težak i daleko od onog što mi vidimo, čak i kao neko ko je dobro upućen u samu tematiku.
Počevši od registracije firme, redova vožnje, dobijanja polazaka, preko pružanja usluge, ceo put je izuzetno trnovit i vrlo često je u sukobu sa onim propisima po kojima bi trebalo da se radi. Svaki prevoznik se susreće i sa nelojalnom konkurencijom, počevši od divljih taksista, prevoznika ili sa igricama nadmudrivanja u kojoj se ne poštoju propisi u granicama dozvoljenog.
Gubitci su svakodnevni i vrlo često nenadoknadivi, današnji putnik najčešće gleda da prevoz bude najjeftiniji mogući, vrlo je malo onih koji gledaju da odnos cene i kvaliteta bude parametar po kome biraju prevoznika.
Navešću ti primere iz moje firme, pored moje privatne firme, na linijama saobraća i državna firma (SP "Lasta"), pored njih imamo i taksi prevoznike u lokalu (naravno, neregistrovane) kao i jednog koji svesno koristi nesposobnost inspekcije, te na divlje prevozi putnike.
Sa čim se susrećemo, u jutarnjem polasku, divlji prevoznik ima registrovano sakupljanje radnika na određenoj relaciji, međutim, on na divlje skuplja putnike i naplaćuje kartu za polovinu jeftinije nego što je naša cena, a više nego pola jeftinije nego što je cena u Lasti, pri tome, on vozi 2 minuta ispred našeg autobusa. Inspekcija mu navodno ništa ne može pošto on ima registrovanu trasu za sakupljanje radnika, a oni ne mogu sprečiti drugima da se voze pošto nema veze sa registrovanim polaskom, a pošto ne izdaje bilo kakve karte, oni to smatraju kao čašćavanjem firme ili kako već. Svakog jutra to su ti gubitci u jednom polasku u vrednosti od nekih 2-3.000 dinara, na nedeljnom nivou to ti je 15.000, na mesečnom oko 60.000, na godišnjem nivou radi se o cifri oko 700.000 dinara, pritom ne računam gubitke na našem polasku koji regularno ide na 2 minuta ispred njega po redu vožnje. Svako će i sačekati i voziti se za manju cifru, putnika ne zanima što je on divljak.
Ako pogledaš da se radi o samo jednom vozilu u danu, godišnje ti pravi štetu od preko 10.000 eura, zamisli cifre na dužim linijama, sa više divljih prevoznika.
Onda imamo situaciju divljih taksista, koji ti svakodnevno otkidaju ko zna koliko novca u svakom polasku, to nije toliko izraženo u letnjem periodu i u periodu kada je vreme napolju dovoljno lepo da se sačeka koji minut na otvorenom, u zimskom periodu, naročito ako napolju duva, pada kiša/sneg, ljudi ne čekaju već sedaju u taksi i za veću cifru će se voziti, samo da ne čekaju i ne mrznu.
Treća situacija je državna firma, kojoj se svesno toleriše i ispadanje iz reda vožnje (slučajno) taman toliko da dođu u vreme naših polazaka, neodržavanje polazaka nekih polazaka, spajanje polazaka u jedan, samoinicijativne vožnje i skupljanja putnika prilikom isključenja ili kraćenja i slično.
Četvrta stvar, država od koje očekuješ zaštitu, daje subvencije za povlašćene kategorije, sa jasno preciziranim uslovima da ne možeš da učestvuješ, pare idu državnoj firmi, iako je procenat tih kategorija koje prevoze veći kod privatnika nego toj firmi kojoj oni daju subvencije. A subvencije idu u vrednosti svih tih putnika koji spadaju u povlašćene kategorije, bez obzira kako se prevozili.
Tokom svega toga, otkidaju ti komad po komad, na nekoliko strana, svesno te terajući da praviš i sam kompromise i balansiraš na ivici propisa.
Hajde da se vratimo na vozila i nabavku istih, privatnik nema apsolutno nikakvu prednost ako nabavi novo vozilo, sem što ima veće troškove i mora više da zaradi da mu se isplati. Nema novca ni za klimatizovana, ni na niskopodna vozila, a ni na vozila iz domaće proizvodnje. Dakle, nabavkom istih samo sebi otežavaš i sebi više smanjuješ budžet.
Kod nas recimo u firmi, pravilo je da se svako vozilo po kupovini sređuje par meseci, znači radi se sve sem motora i menjača, sve se menja kompletno do najsitnijih detalja, do najsitnijih šrafova i gumica. To košta, ali ti obezbeđuje neku sigurnost i ispravnost duži vremenski period. Ipak u zajednici sa manje od 10 vozila to ti je moguće, jer imaš vremena i prostora za tako nešto, u većim sistemima nemaš takve mogućnosti, a i to bi te mnogo više koštalo.
Ja tebe Slobo u potpunosti razumem, slažem se sa tvojim ukazivanjem propusta, ali ti celu priču gledaš sa aspekta ljubitelja autobusa, a priča treba da se gleda i sa ekonomskog aspekta. Ne radi niko taj posao iz čiste ljubavi, već radi profita, neće niko bilo šta raditi i da je na gubitku. E sad, trebalo bi naći balans između profita i kvaliteta pružanja usluge, ali to je kod nas ostavljeno na volju vlasnicima firmi.
BALKAN TRANSPORT - Portal posvećen javnom prevozu i prevoznicima na Balkanu!
Reklamiranje svih prevoznika i turističkih agencija do kraja godine na našem sajtu i facebook stranici je POTPUNO BESPLATNO!!!
Kontaktirajte na : marketing@balkantransport.net