I od mene jedna specijalka umetnička za kraj:
Tako mi odradismo smenu u dobrom društvu,i ustupismo 1216 Milanu,sa kojim smo išli do opštine NBG,pa po auto u garažu.
Inače jedna anegdota vezana za ono srce sa natpisom "najboljem vozaču" koje je visilo napred.Naime,krećemo mi sa Bežanijske kose oko 7:30 i na stanici kod pijace ulazi neka ćaletova poznanica(oko 25 godina,lepa i fina devojka),i stane kod nas napred.Počne tu priča,ja malo gledam u autobuse,pa malo ka njoj i slušam priču.Odjednom zapazi ona ono srce i kaže:"pa stvarno i jeste najbolji majstor,kada idem sa vama nikada ne kasnim".Meni kez od uva do uva,ćale pogleda na sat i kaže,evo kao i uvek na vreme.Ona nam zahvaljuje,a ja onako sav radostan,ipak je to pohvala od lepše polovine.