I gle čuda za smenu nam dođe majstor Mika,ekstra čovek i kolega koji je prava dobričina...Ma ljudina.
Bez problema se mi dogovorimo sa njim i krenemo sa Zelenog venca na Bežanijsku kosu,a ćale ode u garažu po FIAT-a i kući.
Stignemo mi na Bežanijsku kosu i naravno odmah krenemo sa radom.E vala namučili smo se samo tako...Prvo zato što je ona folija tanka,pa sa njom mora pažljivo inače hoće da se uštine i uvuče vazdhuh,a drugi problem je bila sama šoferšajbna,tj njen zaobljeni ugao,pa smo tu Profa i ja uz velike muke uspeli nekako da fino zalepimo foliju.Jedino je šteta što nas niko nije slikao dok smo to nameštali,bila bi komedija...
Odradimo mi i to,svi srećni i zadovoljni,ja napustim kolegu i Profu i idem kući,a njih dvojca nastavljaju da krstare ka vencu,ali...Opet tu priči nije kraj,u svoj onoj žurbi ja zaboravljam naočare za sunce napred u busu i setim ih se tek kada sam stigao ispred zgrade...I je...,zvrcnem ja Profu i kažem mu da ih on ostavi kod kolege,pa ću ga ja sačekati na okretnici kod mene u naselju i uzeti ih.
I tako ja opet moram da idem i čekam 1352...Moj burazer je napravio par fotki dok sam ja pričao sa kolegom Mikom na okretnici,možete i videti delo Profinih i mojih ruku na šoferci:
I za kraj jedna fotka moje lađe:
To bi bilo to!Komentari i utisci su dobrodošli.