Kad smo već kod novog
Otokara Kent C, pre oko nedelju dana sam se vozio njime jedan krug na 15-ci, i tom prilikom napravio nekoliko detaljnih fotosa za forum:
Na okretnici
Zemun-Novi Grad:

I na
Zelenom vencu. Inače vrlo originalan po pitanju izgleda prednje stene i organizacije svetlosne signalizacije:


Pošto je u pitanju sajamski-test primerak, isti je interesantno oslikan:


Zadnja stena je prilično masivna i izražena, no sasvim pristojno uklopljena sa svetlosnom signalizacijom:

Tu je i par fotosa enterijera, počev od vozačeve kabine koja na prvi pogled deluje dosta dobro organizovana i prilagođena. Kao što se na slici vidi, ista je fizički odvojena od putničkog prostora zastakljenim vratima, gde je sama staklena površina uistinu nešto manja od one na većini niskopodnih vozila kod nas u Beogradu:
Zatim prostrani i intresantno rešeni putnički salon:

Isti nije monoton zahvaljujući sedištima koja su tapacirana u 3 različite boje:

Tu su i 3 sedišta sa poprečnom varijantom sedenja, koja su postavljena između I i II vrata:


Sedišta namenjena starim licima, kao i osobama sa decom su presvučena drugačijim sivim dezenom materijala, a pored standardnog obeležavanja nalepnicama na njima se nalazi i logotip u vidu veza. Kao i kod
Solarisa na sedištima do prolaza se nalaze dodatne pomeraćuje ručke/odmorišta za ruku:

Bila je to prva vožnja tim busem, u kojoj je ostavio krajnje oduševljavajuće utiske. Na početku bih svakako pomenuo odličnu završnu obradu, gde je sve maksimalno utegnuto, pravilno i korektno postavljeno tako da se tokom vožnje ne čuju ni najmanji zvukovi škripuckanja, zveketanja i ostalih iritirajućih pojava koja su česta posebno na vozilima niskopodnog tipa. Dakle tokom vožnje je gotovo nečujan, a u prilog tome ide i fantastična izolacija motornog dela koji je vrlo uspešno smanjio buku snažnog
MAN-a kojim je inače pogonjen ovaj autobus. Još jedan veliki plus odnosi se na odličnu amortizaciju i veliku mekoću prilikom prelaska neravnina, gde sistem za oslanjanje radi odličan posao ne dozvoljavajući da se velike vibracije prenesu do putničkog dela vozila. Zaista za svaku moguću pohvalu, i primer mnogim proizvođačima kako jedan niskopodni autobus ipak može da bude vrlo udoban.
Dalju priču bih nastavio u domenu enterijera. Dobro je organizovan, i dovoljno je prostoran za normalno cirkulisanje putnika kroz vozilo. Materijali korišćeni unutar vozila su i više nego zadovoljavajućeg kvaliteta, većim delom je to plastika koja je dobro uklopljena i gde su zazori na minimalnom nivou. U predelu prednjih točkova na obe strane se nalaze plastični nosači predviđeni za eventualni smeštaj prtljaga/torbi putnika. Mesta između sedišta ima sasvim dovoljno, čak i u tzv ''separeu'' pozadi, dok su sama sedišta sasvim solidno izrađena, sa dobrom ergonomijom i kvalitetnim presvlačenjem/tapacirma i pružaju dobar nivo udobnosti tokom vožnje. Za osvetljenje unutar vozila je iskorišćena
LED rasveta, čak i za osvetljenje prostora kod vrata, gde je posebno kod prvih jako interesatno izvedena u vidu niza od nekoliko svetiljki. Pored klima-uređaja i dovoljnog broja ventilacionih otvora za isti na gornjim panelima duž celog vozila, u vozilu je ugrađeno i podno grejanje i to u vidu nekoliko kalorifera smeštenih ispod sedišta, identičan metod kao na
Japancima. Efikasnost istih je za svaku moguću pohvalu, grejanje je zaista odlično. Rukodržači u busu su dobro raspoređeni, i imaju dobre veze u vidu kvalitetnih spojnica (
Ikarbus bi tu mogao malo da se ugleda jer se njegove i nisu baš preterano dobro pokazale do sada). Takođe treba pohvaliti podolit u vozilu, lepak je dobro nanesen i nigde ništa ne viri-štrči, a uglovi na lajsnama koje su postavljene na rubovima podesta su dodatno pritegnuti metalnim pločicama.
Kao što već rekoh, prostor kod vozača je sasim dobro odrađen. Višak tastera i kontrolnih jedinica koji nije mogao da se smesti na instrument-tablu je premešten sa leve strane kabine. Dosta je pregledan, a u prilog tome dodatno doprinose i veliki spoljni kao i unutrašnji retrovizori. Dodatnu pomoć vozaču u tome pružaju i kamere koje su postavljene unutar, ali i van vozila. Jedna se čak nalazi u gornjem delu zadnje stene, i od velike je pomoći prilikom eventualnog kretanja/isparkiravanja vozila u rikverc. Vrata su opremljena sistemom protiv zaglavljivanja putnika, i prilikom zatvaranja emituje se zvučni signal nalik onom u
Solarisima. Sistem za informisanje putnika unutar vozila nažalost nije baš najbolje rešen jer je u gornjoj gredi u prednjem delu smešten samo mali displej koji je povezan sa
STOP tasterima za izlaz i koji izbacuje obaveštenje ali na nemačkom jeziku. To bi ujedno bio i najveći minus, jer je svakako mogao da se ugradi veći displej koji bi osim prikaza linije i trase mogao da objavljuje i datum, trenutno vreme i sl, kao na ostalim vozilima.
To bi bili neki prvi utisci iz ugla putnika, za kraj ostaje još da pohvalim
MAN-ov agregat koji pruža dosta snage u svim uslovima, miran i neosetan prenos te snage od strane menjača, kao i odlične i vrlo efikasne usporivače i kočnice. Sve to pružilo je jednu sasvim prijatnu vožnju, za koju je delom zaslužan i sam vozač na čiji račun takođe idu pohvale. Nažalost vremena za pauzu na terminusima nije bilo preterano, pa je stoga i broj slika za sada minimalan, ali ipak dovoljan.
Otokar je trenutno na probi, i zavisno od rezultata koje bude pokazao (a za sada je sasvim zadovoljavajući barem prema ocenama vozača) zavisi da li će se i koliko se zadržati u floti gradskog prevoza
Laste, kao i to hoćemo li ih možda kasnije viđati u nešto većem broju na ulicama. Pošto daje utisak dobrog a prilično isplativog vozila, svakako se nadam da hoćemo.
