Smatrali su to boljim rešenjem od postavljanja standardnih ramova za tablice. Svakako u oba slučaja šrafljenje je neophodno.
Pre 10-ak dana naš drug sa foruma
BaNe_PO nakratko je bio za volanom jedne od novopristiglih
Temsi Avenue LF iz redova
Arrive sa gar.brojem
50179, a za vreme jedne od vožnji i ja sam imao čast da mu pravim društvo na liniji 48.
Pošto su imale prilično neslavan „nastup” na samom početku karijere kod nas, pre nego što pređem na fotose evo i par utisaka iz vožnje. Koncepcija gradnje koja odstupa od standardnih, tipičnih za niskopodna vozila, nudi veću prostranost, veću prozračnost i iz ugla vozača i bolju preglednost kako putničkog salona tako i okoline ispred vozila. Sa druge strane, kao što smo imali prilike da se uverimo, nažalost sama prednja stena je prilično krta i slaba. Dosta plastike kako sa spoljne tako i sa unutrašnje strane u kombinaciji sa ogromnim staklenim površinama i premalo jačih elemenata noseće konstrukcije ne odaju utisak jakog autobusa. Sam dizajn vozila se nekome više, a nekome pak manje dopada. U svakom slučaju možemo da kažemo da je specifičan:
Vozačka kabina je lepo „ušuškana” i organizovana. Fizički je odvojena od putničkog salona vratima, koja čak poseduju i davač koji kontroliše njihovu zatvorenost tokom vožnje. Unutar same kabine ergonomija je sasvim zadovoljavajuća, počev od vozačevog sedišta proizvođača
Isri koje uz podešavanja nudi gotovo idealno pozicioniranje celog tela, preko proverene
VDO table koja je takođe podesiva. Lepo izrađen volan je detalj koji upotpunjuje utisak, a novost na samoj tabli jeste novi kontrolni ekran koji osim što je drugačije boje u odnosu na dosadašnje zelene pruža i nešto drugačiji pregled svih bitnih parametara vozila (radne temperature motora, trenutne i prosečne potrošnje goriva, pritiska vazduha u sistemu itd,). Preglednost i raspored prekidača i instrumenata takođe je lepo izveden, a bolji pregled stanja u vozilu pruža i kamera sa instaliranim ekranom putem koje vozač ima bolji uvid u situaciju u zadnjem delu vozila. Standardno za većinu novih autobusa, javlaju se razne „dečije bolesti”, pa su tako kod ovog primerka bili primetni povremeni problemi sa davačem nivoa rashladne tečnosti motora koji je davao lažnu uzbunu propraćenu intenzivnim „zujanjem” i paljenjem centralne lampice. Kod drugih primeraka uočio sam da se nešto slično dešava i sa vratima. Standardno za današnje vreme, što više elektronike to više i problema:
Putnički salon takođe je karakterističan kod ovog modela.
Temsa je igrala na kartu većeg kapaciteta ukupnog broja putnika, te samim tim i većeg prostora koji je namenjen za iste koji stoje, kao i nešto lakšoj fluktuaciji kroz samo vozilo. To je posebno izraženo u prednjem delu vozila između prvih i drugih vrata gde smešteno svega 8 sedišta, od ukupno 26 koliko ih poseduje. Dobre zasluge za to delom odlaze i na smeštaj rezervoara u zoni iznad prednjeg desnog točka, koji je time zauzeo nešto veću korisnu površinu. Sedišta su prilično dobrog kvaliteta, fino tapacirana i sa dovoljnim razmacima na mestima na kojima su pozicionirana. Iako su nešto viši podesti, smeštanje u zadnjem delu vozila ne predstavlja veći problem:
Kutija motornog prostora takođe odaje utisak da je dobro odrađena, kako vizuelno tako i funkcionalno po pitanju toplotne i zvučne izolovanosti. Sama završna obrada je zadovoljavajuća, počev od podolita, preko rukodržača i lajsni pa sve do panela. Uistinu, primetno je i manje „krckanje” plastike na pomenutim panelima tokom vožnje, ali svakako ništa strašno. Sa druge strane za pohvalu je broj ventilacionih otvora na istima, a takođe bih pohvalio i vrlo dobru LED rasvetu unutar čitavog salona:
Udobnost tokom vožnje nije loša, samo oslanjanje je takvo da manje neravnine fino apsorbuje, dok ni pri većim nema problema sa tvrdoćom. Što se performansi i povozitosti tiče, sa svojih 285 ks koliko bi trebalo da pruža 6.7 litarski
Cummins u kombinaciji sa 6-stepenim
ZF menjačem isti su na zadovoljavajućem nivou, s tim da je i
Banetovo zapažanje da prvi primerak koji je pristigao (
50170) vuče za nijansu bolje od ove novije serije. Generalno, zaključak je da sama
Temsa ne odaje utisak lošeg autobusa, ali i da sa sobom nosi dve izrazito bolne tačke: osetljivost elektronike koje poseduje u velikoj meri i nešto slabiju jačinu konstrukcije. Nadam se da će sve manje probleme uspeti brzo i efikasno da reše, te da će uprkos svemu ovi autobusi adekvatno obaviti posao zbog kojeg su i nabavljeni.
Za sam kraj, još jedna interesantna fotka i to gar.broja
50185 na liniji 33: