80-tih godina trolejbus se vratio na Beogradske ulice na velika vrata,domaći proizvođači Ikarus i Sanos su se upustili u tu trku kao i Goša oveličana starom slavom koja je za potrebe Beograda sklopila preko 100 trolejbusa 50-tih i 60-tih,rešenja koja su nudili tada bila su izuzetno skupa i moderna za našu tadašnju svest kao i džep na početku finansijske krize pa su uvozna vozila iz SSSR-a bila daleko jeftinija.
-Novac i održavanje je bio jedan od glavnih problema,takođe i isplativost jer sobzirom da je jedan grad tada imao trolejbuse,nije se isplatilo pokretati masovnu proizvodnju a bilo je ne moguće pored Škode i Ikarusa izvoziti domaće trolejbuse jer je kolač u to vreme bio podeljen na susedskom tržištu uz šlag koji je dolazio iz Saratovske oblasti
U mojim kontaktima sa Gošom,dobio sam saznanje da je trolejbus prošao na Beogradskom ispitu,krivili su GSP za neku eventualnu štetu koju su napravili tokom probnog rada dok je GSP krivio drugu stranu,sve u svemu žrtva je bio jedan izuzetno atraktivan trolejbus.
Za vreme Milanovićevog upravljanja Gošom,tokom 90-tih napravljeni su bili veliki planovi,tokom 1993/94 bilo je planirano da se kompletno obnovi trolejbuski vozni park GSP-a Gošinim trolejbusima a takođe je planirana i elektrifikacija nekih međugradskih linija poput čuvenog projekta ,,Paraćin-Jagodina,,.
Kriza,ratovi,besparice su prekinule sve projekte i domaći trolejbus nikada nije ugledao svetlost dana.