Osvrt na ne tako lep događaj koji se dogodio na današnji dan nesrećne 99-te
Na današnji dan navršava godišnjica od Nato raketiranja Niš-ekspresovog autobusa kod sela Lužane na Kosovu koji je saobraćao na redovnoj liniji Niš - Priština i tom prilikom stradalo 39 putnika, a 16-oro je ranjeno čije su rane dugo vidane u bolnicama, najmanje što možemo je da pomenemo..
Masakr se desio malo posle 13 časova, po nekom čudnom pravilu da se najžešći napadi na civilna vozila dešavaju usred dana. U početku se nije znalo koliko je putnika bilo u autobusu, jer se posle gužve u Kuršumliji stajalo kao u gradskom prevozu, a identifikacija je trajala dugo, jer su s ljudima izgorela i dokumenta. Retki svedoci mogli su samo da potvrde veliki broj žena i dece, kojima posle raketiranja prosto nije moglo da se uđe u trag.
Bio je to drugi, vanredni autobus na istoj liniji, a vozač Vukosav Jelić, među kolegama poznat kao Tuta Bugarin, sam je tražio da sedne za volan, mada se tek bio vratio sa vožnje. Obezbeđeno je gorivo i Jelić je, kako je tada bilo često pravilo, krenuo bez suvozača. ”Ako se gine, bolje da poginem samo ja nego dvojica”, rekao je i otišao u smrt. Kroz Niš se tada proneo glas da je vozač ipak ostao živ, ali su kolege posle nekoliko dana mogle da dopreme samo njegovo telo.
Vozač heroj
U ponovljenom napadu, nekih 50 minuta kasnije, pogođeno je vozilo Hitne pomoći i u njemu teško povređen sanitetski radnik. Samo pukom srećom, živu glavu su izvukli novinari, koji su pohrlili na mesto tragedije i postali ”legitimna meta”, kako su umeli da objasne u Briselu.
Vozači ”Niš ekspresa” pokazivali su tih ratnih dana silno herojstvo, ali i snalažljivost, ne dopuštajući nijednog trenutka da se prekine prevoz putnika, uprkos nestašici goriva i stalnom bombardovanju. Bili smo svedoci kad je kolona autobusa i kamiona noću prošla autoputem sve do makedonske granice samo pod pozicionim svetlima i uz sjaj mesečine, kao da su celog života vežbali vožnju u neregularnim uslovima. Posle tragedije kod Lužana, ni žalost nije mogla dugo da traje, jer je linija obnovljena već sutradan, samo što se vozilo sporednim putevima. Ubrzo je sanirano mesto tragedije i prevoz je nastavljen starom trasom.
”SLUČAJNO” RAKETIRANjE
SVAKA civilna pogibija na srpskom tlu podrazumevala je pravdanje iz sedišta NATO u Briselu. Tako je bilo i posle raketiranja autobusa na putu Priština - Podujevo kod Lužana.
”Autobus je pogođen slučajno, prilikom raketiranja mosta”, glasila je uobičajena poruka. ”Rojters” je javio, navodeći vojne izvore, da most u Lužanu nije ni bio na listi ciljeva, ali je neimenovani oficir dodao: ”To ne znači da se to nije dogodilo”!