Na moju žalost nisam imao mnogo prilika da uslikam ovu legendu. Ali kada god mi se ukazala ta čast da ga uslikam,za uzvrat sam dobio njegov smešak kao zahvalnost. Nama samo ostaju slike i sećanja da je u Niš Ekspresu radio legendarni Rodoljub nama svima poznat kao Roki. Jedan od najboljih šofera u ovoj kompaniji,čovek u svakom smislu te reči! Dobri naš Roki,neka te anđeli čuvaju i neka ti svi putevi nebeski budu prohodni. Haraj nebeskim drumovima sa svojom Setrom i Nibusom (421) kao što si to radio i ovde. Počivaj i miru i neka ti je laka crna zemlja! Poslednji pozdrav legendi!
Da ne zaboravimo i pokojnog Dekija-Ramba neke moje prve ture na ekspresu dok sam bio leteći bez vozila sam sa njim i Rokijem radio. Pravi drumski vuci, jednom rečju ljudine koji su nam svima ostavili domaći zadatak da za volanom autobusa nije dovoljno samo da znaš da voziš već i neke u ranije vreme elementarne stvari, kultura i ljubaznost pred putnicima, a privatne probleme i lične frustracije ostavi kod kuće... Koliko su puta njih dvojica kad krenemo na turu bili opušteni i nasmejani bilo je milina raditi sa njima za razliku od nekih kolega sa kojima još ni sa stanice nismo krenuli već se unela tenzija, svađa sa putnicima i ko zna šta sve.
Tu su, tu su, znači voze se, ma koliko da ih ima, tj, da ih je ostalo. Mada jedan je #273, drugi je #287, nešto mi je veliki raspon garažnih brojeva između njih.