Pa sad, sta da kazem.
Mi ovde na forumu samo mozemo da filozofiramo.
Da smo u poziciji da delujemo i da uticemo na nesto, verovatno bi to i radili. Ovako, samo mozemo da pricamo i nadamo se da ce neko nadlezan procitati i da mu se svide nase ideje.
Kada pogledamo niko nije pominjao unutrasnje probleme fabrike. Ti problemi dovide do losijeg vozila koje izlazi na ulice i za to treba vlasnik kapitala da se brine. Ali vlasnik kapitala ne brine.
Ozbiljan proizvodjac, bilo manufakturni, bilo industrijski ne treba da dozvoljava sebi da mu se ponavljaju iste greske. Ali ocigledno je to nas Srpski specijalitet. Na zalost to nije samo boljka Ikarbusa vec celokupne nase privrede. I sad da bih opisao ovaj problem u drustvu morao bih da radim kompleksnu analizu, a mislim da se to nasim kolegama na forumu ne bi dopalo, a i ne bih ostao u temi. Pa cemo da ostavimo to za drugi put.
Uglavnom moje misljenje nije privatizacija ili katanac; vec ozbiljno sagledavanje problema.
Norveska drzava je vlasnik 30% privrednih kapaciteta, ne vidim zasto bi se nasa drzava odrekla mogucnosti i prava da raspolaze i rukovodi svojom privredom, odnosno bar jednim njenim delom.
Jaka drzava ne moze da bude ona u kojoj nema industrijske proizvodnje. a ako niko nema interesa da tu proizvodnju pokrene drzava kao aparat svih nas je duzna da to uradi u nase ime.
U primeru Ikarbusa gde je drzava vlasnik kapitala po meni i mom laickom misljenju resenje bi bio kvalitetan menadzment firme, koji bi svojom imovinom odgovarao za poslovanje kao prvi korak.
Kao drugi korak ispravljanje gresaka u proizvodnji i izrada kvalitetnog proizvoda (smatram da je to lako izvodljivo uz dobru volju).
Kao treci korak formiranje mreze koperanata koji ce izradjivati komponente i kojima bi drzava podsticajnim merama pomogla da osvoje kvalitetnu proizvodnju (stakla, svetlosne grupe, sedista, gume, elektronika, tapaciri i podovi, prostiji mehanicki sklopovi...). Sve to bi pojeftinilo proizvod, uticalo na veci broj novih radnih mesta i opstanak starih, te multipliciralo evro koji se nalazi u opticaju u zemlji.
I na kraju cetvrti korak bi bio kontrola uvoza. Pod kontrolom smatram da bi trebalo ograniciti starost uvezenih vozila na 3 godine i kontrolisati prevoznike koji su u drzavnom vlasnistvu (npr. Lasta), onda prevoznike koji su u javnom vlasnistvu (GSP ''Beograd'', JGSP ''Novi Sad'', JP ''Subotica-trans''...), i na kraju prevoznike koji imaju ugovoreni prevoz sa drzavom, odnosno lokalnom upravom (privatni prevoznici u Beogradskom gradskom saobracaju, prevoznici u Nisu, Kragujevcu...) koja vozila kupuju, odnosno ako zive od para poreskih obveznika neka taj novac vrate u sistem. Ne mislim da prevozniku treba zabraniti da kupi Mercedes, SETRU, Neoplan ili MAN ili neko renomirano vozilo ako mu prihodi dozvoljavaju, ali nikako da se kupuju vozila egzoticnih proizvodjaca ciji je kvalitet diskutabilan, ili polovna vozila dovezena sa parkinga evropskih zelezara.
Otprilike i ukratko to je nacin kako bi mogli da sacuvamo i povecamo kapacitete i domete domace industrije privrednih vozila, odnosno u ovom slucaju Ikarbusa, kao i broj radnih mesta koja ova grana privrede potrazuje. A kada se kvalitet proizvoda i obim proizvodnje postave na zamisljeni stepen mozemo razmisljati da ce i komercijalni kupac ozbiljno gledati na nasu fabriku.
Naravno kada govorim o ovome govorim o tom da ce u celom sistemu svi odgovorno i domacinski raditi svoj posao i raspolagati poverenim mu kapitalom, a ne da odmah pripisem ljudskom faktoru sposobnost da sve upropasti zarad licnog interesa kao sto je to karakteristicno za nase danasnje razmisljanje o drzavnoj i javnoj svojini.
Izvinjavam se svima na oduzetom vremenu i eventualnom odstupanju od teme prilikom objasnjenja, kao i blagom ulasku u domen politike.
Zeleo sam da svima predstavim svoje vidjenje pozitivnog resenja problema gusenja i gasenja industrije privrednih vozila kod nas, a posebno resenje za spas poslednjeg Mohikanca - Ikarbusa.
Malo dosadna materija, moram da priznam, ali nisam umeo drugacije da opisem svoje vidjenje situacije.
Uglavnom smatram da nije sve crno, vec da je sve u nama.




