od Kesha » Uto Jun 26, 2018 12:45 pm
Meni se pre čini da je kod njih nemoć u pitanju, a ne toliko nezainteresovanost. Ja zaista ne znam ni za jednu evropsku, a još manje kinesku fabriku autobusa, koja svako malo pravi po jedan prototip autobusa, a pod parolom novog modela od čije serijske proizvodnje obično nema ništa. Niti tu može biti neke zarade, niti napretka u samoj proizvodnji. Taman se sklepa jedan iole pristojan međugradski autobus na MB šasiji, i gle čuda, stiže narudžbina za još jedan. I umesto da se pravi drugi primerak, počinje se sa proizvodnjom nečeg, možda ne potpuno novog, al svakako drugačijeg. Sad mora biti na MAN šasiji, što pretpostavljam traži malo drugačije zahvate oko nadogradnje, i u ovom slučaju potpuno novo radno mesto vozača. Znači, opet traži nova rešenja za koje treba i novca i vremena, a realno nemaju ni jedno ni drugo. Isto je i sa M serijom. U prvo vreme je to bila nužda zbog E norme, a u međuvremenu su usledila usavršavanja N serije, i kad je ona taman dovedena na sasvim solidan nivo, počelo se sa malo masovnijom proizvodnjom M serije, koja je opet imala svojih manjkavosti u početku, delimično otklonjenih u proizvodnji poslednjih serija za GSP, privatne prevoznike i Suboticu. I tako u krug. Sve je to već više puta sažvakana priča, a u par postova iznad, Becks i Branik su se u više navrata dotakli suštine.
Iskreno, ne verujem da će proizvodnja 312-ica zaživeti. Evo, čak se mogu izbrojati sve proizvedene 218-ice za period duži od deset godina. Nema ih preko 110 ako se ne varam. Krenulo se sa LE-om, po meni dobrim projektom za koji realno postoji potreba na tržištu. Do sad ih je tek nešto preko 50 proizvedeno, i teško da će ih biti još. Početkom 2000-tih, Ikarbusa je bilo svuda po Srbiji, iako im autobusi nikako nisu bili bez mana. Na stotine ih je pravljeno godišnje. Bilo je i velikih i malih kupaca. Danas Ikarbus kupuju samo javna preduzeća preko svojih osnivača i šačica privatnih prevoznika, i pored činjenice da su autobusi koje danas proizvode itekako iznad onih od pre deset i više godina. Nemaju više problema sa korozijom ako ništa drugo, a i na tehnološkom planu ne zaostaju toliko u odnosu na konkurenciju kao nekad. No, kupaca ipak nema. Država nema nikakvih planova po tom pitanju. Uvoz jeftinih, a dobrih polovnjaka nikad lakši. Uz to, kapaciteti Ikarbusa su odavno desetkovani, pa teško da bi uspeli više od stotinak vozila godišnje da proizvedu. Kad pogledate šta su nekada proizvodili, a opet se to kako tako prodavalo. Mislim, nisu ni to u ono vreme bila loša vozila, al svakako sa većim nedostacima u odnosu na ova koja sada proizvode.