od Kesha » Čet Jul 12, 2018 6:22 pm
Ista ta "šlampavost" se može videti i kod autobusa, koji su najzastupljeniji kod privatnih prevoznika u Beogradu. Reč je o MAZ-evima i LIAZ-ima naravno, ali ima tu i drugih koji se isto tako ne mogu ponositi bog zna kakvom završnom obradom. I kod novih niskopodnih LIAZ-a se mogu videti oljušteni rukodržači nakon samo par meseci rada, a isti se spajaju plastičnim spojnicama, kao što je i kod Ikarbusa slučaj. Takođe, ni po pitanju ergonomije vozačkog, pa ni putničkog prostora, ne mogu se staviti ispred Ikarbusa. MAZ je moguće za nijansu bolji, ali stvarno ne vidim apsolutno ni jednu njegovu karakteristiku, koja bi eventualno odnela prevagu u poređenju sa Ikarbusom, a po pitanju odnosa uloženog dobijenog. Reč je o vozilima sličnog cenovnog ranga, pa s toga i direktnim konkurentima. Ikarbus ipak ne može biti konkurent MAN-u i Mercedesu, i mislim da je to svima jasno. Ono što se toliko puta već provlači kroz priču, jeste prevelika strogost prema Ikarbusu u odnosu na konkurenciju. Očigledne anomalije kod autobusa ruskog, beloruskog i jednim delom turskog porekla, od pojedinaca su sasvim opravdane i prihvatljive, al zato kad je Ikarbus u pitanju, ceo sklop je jedno neviđeno đubre, i takav škart, kakav nije smeo izaći na beogradske ili ulice bilo kog drugog grada u Srbiji. Nema govora o nekom izvrtanju priče na konto poređenja traktora i autobusa.
Svi smo mi ovde svesni da Ikarbus ima nedostataka po pitanju završne obrade i radnog mesta vozača u zavisnosti od modela. Međutim, za cenovni rang kom pripada, ne može se mnogo više očekivati. Ipak, dokazali su nebrojeno mnogo puta do sad da itekako mogu da naprave i više nego pristojan autobus. Oni koji i izađu iz fabrike sa ne baš tako malim nedostacima, završe uglavnom u GSP-u, a zbog političkih igara i nepotrebne presije, kao i forsiranja što veće uštede. Kako već reče Becks, pošalju se autobusi iz fabrike na preuzimanje od strane Grada, tj GSP-a, a svesni su da će morati na doradu. Naime, rok je dat zarad neke prezentacije (univarzijada 2008, gradski izbori, posete ambasadora itd), fotografisanja ili lične promocije. Takođe, nametali su se i razni "novi" modeli koji će jelte konačno dići Ikarbus, i preko noći mu omogućiti velike izvozne poslove. Dovoljno je samo uporediti ozloglašenu N seriju iz 2008 godine sa identičnim autobusima isporučenim Novom Sadu 2007, sa jedinom razlikom u pogonskom sklopu. Ovi u Novom Sadu rade svi do jednog evo već 11 godina, dok ih je u Beogradu gomila rashodovana, uglavnom zbog stradalih motora. Nisu ni oni u Novom Sadu bez mana, ali su one ništavne u poređenju sa onima isporučenim GSP-u.
Draganov stav bi donekle mogao da razumem da su autobusi Ikarbusa kupovani samo za GSP. Ovako kad ih je toliko završilo kod privatnih prevoznika i drugih javnih preduzeća, gde su u većini ispunili očekivanja radeći i po dve decenije, zaista je suludo govoriti o Ikarbusu kao neviđenom škartu, a o sličnim konceptima, kao o nečemu toliko boljem od Ikarbusa, kojima eto treba pružiti šansu da se dokažu, iako je očigledno da se za uloženi novac ne dobija ništa bolji proizvod. Na kraju krajeva, kao što već napisah, ako postoji spremnost da se odvoji malo više novca od strane potencijalnog kupca, ugradnja kvalitetnijih materijala u putnički prostor ne bi trebala da bude problem. Jedini kamen spoticanja već godinama, jeste ponuda domaćih komponentaša, a mislim da ipak nema smisla proizvoditi autobuse u Srbiji, ako će delovi iz uvoza premašiti 90% gotovog proizvoda. A naravno da je potreban kontinuitet proizvodnje, nebi li se razvila i prateća industrija. Država upravo treba da pomogne Ikarbusu u postizanju kakve takve serijske proizvodnje nekoliko različitih tipova autobusa. Prosto je neshvatljivo da jedna Lasta, kao najveće državno saobraćajno preduzeće, ne dobije neke subvencije za kupovinu autobusa jedine preostale domaće fabrike. LE je recimo, adekvatno vozilo za prigradske linije, pre nego SOR C12. Tu su i vrlo solidne 218-ice za opterećene linije, a evo od skora, Ikarbus ponovo ima i međugradske autobuse u ponudi. Eto polazne tačke za državu, da Ikarbus učini pristupačnijim jednom od najvećih prevoznika u Srbiji. Isto se može učiniti i kad su velike privatne kompanije u pitanju. Ovako, već godinama imamo neku sitnu proizvodnju, koja jednostavno ne može dići sveukupan kvalitet na malo viši nivo. Opet, mnogo puta ispričana priča do sad.