Ja mislim,da nije baš sve u kvalitetu,već i u održavanju.Kako ovi autobusi i dan danas gaze subotičke ulice?IK-111,G.Br.75 ove godine puni 28 godina,dok IK-111,G.Br.79 puni 25 godina.
IK-161,G.Br.98 je u aprilu napunio 23 godine.
branik je napisao:Nema tu mnogo emocija. Pred kraj osamdesetih u Bgd je radilo oko 200 zanosa, pedesetak AM i vise stotina IK.
Kad god su mogli da biraju, vozaci su birali sve sto nije IK. Najvise sam vozio Ik i solo i zglobovi i tu je najbolji deo bio motor MAN i kratki prenos koji mu je omogućavao da se pun i uz najveće beogradsko brdo penje cetvrtom, a kreće drugom. Tu je bio daleko ispred AM koje su bile u manjku za jednu brzinu (5). Medjutim, po snazi i odnosu prenosa, osećaju u vožnji, snazi kočnica i njihovoj otpornosti, sanos je bio bez premca. Ali, to je tek ona verzija koja ne pravljena po specifikacija GSP, koja je ispod karoserije bila čisti MB.
Zajednicki taster za vrata u Beogradu su imali svi i to je jedna vrlo korisna sprava bila. Dešavalo se sa neka vrata povremeno preskoče, ali za smenu bi se to desilo tek ?možda jednom - dva puta, ili čak nikako, što za četvorovratnog zgloba i nije bilo strašno.
Te serije pre 1988. nisu ni u Beogradu bile trajne, ali ono što je i tada, pa i sada, bila karakteristika te fabrike je stalno učenje. Zastava u Kragujevcu je decenijama menjala lajsne, dok su oni hvatali tehnološki priključak.
Dovoljno je reći da su 1989. počeli da saradjuju automatske menjačke, da su godinu dve ranije ugradili i elektromagnetne kočnice, koje su i te kako vožnju podigle na viši nivo i spasavali klasične kočnice.
E, sad, antikorozivna zaštita nije postojala, samostalno razvijeni kostur nisu bili dovoljno čvrsti pa su stalni pretvori i te kako uzimali danak. Natovarenom bi često jedna traka bila tesna.
Ali ipak, ono što pamtim kao utiske: AM je radila, truckala i nikako nije mogla brzo da se vozi, jer to čvrstina prosto nije dozvoljavala. Ikarus je podnosi brzu vožnju dok je solidno popunjen, uz malo traženje po putu, dok je sanos bio pravi trkački autobus ( ako se tako može i sme reći), i uzbrdo i nizbrdo, pa su kasnije serije dolazile sa blokiranim šestom. Pisao sam utiske o svakom od njih u odgovarajućim temama.
Bilo kako bilo, 110/111, 160/161 bili su, uz izvesno nasledje, plod domaće pameti i industrije (SFRJ) i sigurno nisu bili na nivou pedigrirane konkurencije, ali su za uloženi novac i te kako vraćali uslugu prevoza. Bili su bar 50%jeftiniji.
amfan je napisao:To onda nije IK-4, nego Volvo čiji model ne znam, kao što ni model "tri prozorčića" nije TAM, nego Volvo. To je samo Ikarusova karoserija. IK-4 i IK-105 (itd.) su rađeni na istoj šasiji (šifra V17) pa nije ni čudno da su se oni vrlo lako raspadali.
Sloba je napisao:Šasija je Volvo B58, a karoserija je IK-4. Ali, i dalje je to Ikarus (na Volvo šasiji), a ne Volvo. Po toj logici bismo mnoge autobuse mogli zvati istim imenom, iako nemaju nikakve sličnosti osim podvozja.
Nisam siguran šta tačno misliš u vezi sa IK-105, ali taj definitivno nije bio pravljen na Volvo šasiji. Bila je jedna slika nekog radničkog IK-105 sa Volvo natpisom napred, ali to je bila samo majstorska kreativnost.
Povratak na Gradski, Prigradski, Medjugradski
Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 7 gostiju