Sad ono glavno, AUTOBUSI!
Autobuski gradski prevoz između Monastira i Susa, a možda i između drugih letovališta koja se nalaze blizu ova dva, održava jedan prevoznik, jedno preduzeće. Zove se "StSahel" i ima svoj sajt
www.stsahel.com.tn na koji nisam još išao. Vozni park se sastoji od autobusa različitih marki, a to su: Man, Mercedes-Benz, Volvo Setcar i Ikarus, ali ne naše stare Ikače već Mađarske. Vozila su im mahom stara, jedino su Man-ovi autobusi noviji i vidi se da su u boljem stanju. Ne znam koji su tip, ali možda prepoznate sa fotografija, imaju sličnu komandnu tablu kao naši Japanci. Ostale marke autobusa koje imaju su zaista stare, naročito Ikarusi, za koje pretpostavljam da su najstariji i da imaju možda 20 godina, ako ne i više.
Disciplina vezana za ispravnost instrumenata je na veoma visokom nivou, a sva vozila koja su me vozila imaju ispravne tahografe, a i ostali instrumenti su ispravni. Radio sam kontrole pa zato znam.
I disciplina oko kupovine karata je na visokom nivou. Ulaz je samo i isključivo na trećim vratima (sva vozila su zglobna, neka imaju troja, a neka četvora vrata), gde se nalazi kondukter (ima svoje sedište čim se uđe sa desne strane). Imaju savremene aparate za izdavanje karata, digitalne. Na trećim vratima stojite dok ne kupite kartu, ne smete da odete napred ka prvim vratima, jer ako to pokušate kondukter juri za vama dok ne kupite kartu. Cena karte nijeista za ceo grad, kao u Beogradu, već kažete dokle idete i u zavisnosti od kiloemetraže toliko vam košta karta. Izlaz iz vozila je isključivo na prvim vratima, dok druga (četvrta) vrata ni ne otvaraju. Jedino kako možete da "zeznete" konduktera je da kažete da npr. idete 2 stanice, a ustvari idete 10 stanica. Međutim tada vam preti opasnost od kontrole, tako da švercovanja ili nečeg sličnog tome NEMA.
Brojevi autobuskih linija su razbacani, imate i 3, ali i 65 koliko mi se čini. Imaju veliki broj slobodnih brojeva za linije (to mora da je po ugledu na nas

).
Garažni brojevi su takođe istumbani pa vas na liniji 52 (Monastir - Sus) vozi i garažni broj 154, ali i 294,903,920,936.
Inače na ovoj liniji radi 3 vozila celodnevno i radnim danom i subotom i nedeljom, i u vršnom i u vanvršnom opterećenju, šihtaša nema, za njih nepoznat pojam. Red ožnje na terminusima koji izgledaju kao oni terminali u evropskim gradovima (dobro manji i nije to baš to) nema, otpravika nema, a nisam video ni turažne tablice kod vozača.
Ispadaju stalno iz turaža, razlog je velika gužva u Susu pred njihov praznik Ramazan kad svi jure po pijacama da kupe voće, povrće i ribu. Tako da čekate nrp. autobus ka Susu, ka Monastiru za 25 minuta prođu dva vozila, a ka Susu 45 minuta nema autobusa. Sve to bi bilo lakše da imaju otpravnike, ali šta da im radim, njihov problem.
Voze, jednom rečju, brzo! Autobuse na pravcu, na bulevarima, ošinu do 80 na sat, znaju u oštru krivinu gde je ograničenje 50, ulete sa 65 i tako slično. Inače svi voze ko budale i taksisti, pretiču punu kolonu, a u susret im idu vozila, pa kad im ovaj svira, oni su opušteni i mašu. Vozači autobusa cimaju dok voze, koliko sam prmetio malo koriste retardere, pa odmah udri po radnoj kočnici.
Evo malo fotografija:
Terminus u Monastiru
Ikarus na izlaznom stajalištu terminusa Sus
U centru Susa, probija se kroz gore pomenutu gužvu, a na čelu nasmejani vozač
Volvo Setcar parkiran na terminusu Sus