Upravo si potvrdio ono što pričam - iskustvo je majka nauke.
Ti putnici su uživo mogli da primete razliku, tj. da osete da je lepše u klimatizovanom busu ili u Japancu koji ima udobna sedišta i ne pucaju bubne opne kao u nekim starijim busevima. Drugo, kada bi te iste putnike pitao da ti tačno navedu tip tog autobusa kladim se da 95% ne bi znalo to da ti kaže ili bi znali samo proizvođača, tipa MAN ili Ikarbus.
No ni to nekad ne mora biti merodavno, sve zavisi kako se pitanje postavi. Pošto se bavim avijacijom sećam se jedne zanimljive ankete koju je jedna američka kompanija vršila, pitala je putnike šta misle koji je avion noviji: DC-9 (koji je bio stvarno star 30 godina) ili CRJ200 (koji je bio glanc nov), kabine oba aviona su bile u top stanju, potpuno nove. Preko 90% putnika je odgovorilo da je DC-9 noviji!!
Naravno, putnike nije interesovala starost aviona, interesovala ih je pre svega udobnost, zato je istraživanje dalo takve rezultate.
Setimo se samo da je grad preko Interneta vršio anketu građana kakav most preko Ade bi želeli. Rezultat ankete je bio najkomplikovanije i najskuplje moguće rešenje od koga se svim inženjerima digla kosa na glavi! Naravno, to nije moglo da bude pretočeno u stvarnost pa je konačno rešenje bilo drugačije (ali opet je moglo jeftinije i lakše da se prođe). Stručnjaci to objašnjavaju tako što ljudi, kada ocenjuju nešto u šta se ne razumeju, reaguju uglavnom predrasudno, dakle prvenstveno na osnovu fizičkog izgleda ili na osnovu nečeg što su o tome negde čuli. Mogu misliti kakve rezultate bismo dobili kada bismo putnicima samo pokazali slike tramvaja i pitali ih da izaberu onog kog bi voleli da vide u gradu!!
Meni se npr. mnogo dopadaju PESA i TMK 2200 tramvaji ali ja NIKADA nisam ušao ni u jedan od njih, nisam ih čak ni uživo video, samo na slikama!! I koliko sam ja onda kompetentan da dam ocenu? Kada bi stvarno ušao u neki možda bih promenio mišljenje, možda mi se više ne bi dopadali. Živi primer je N serija koju sam obožavao kada sam je video na slikama i kasnije na Sajmu, ali kada je krenula da vozi mišljenje sam drastično promenio... Zato je proba od ključne važnosti, posebno za skupa i zahtevna (u smislu infrastrukture) vozila kao što su tramvaji!
Nas ipak interesuju neki konkretniji podaci koji su putniku jako važni, a to nisu tehničke stavke već šta putnici KONKRETNO misle o stvarima koje su im važne. Upitnici mogu da budu kratki, sa 5-6 jednostavnih pitanja "na zaokruživanje" gde bi se dala ocena od 1 do 5. Npr:
1. Kako ocenjujete udobnost?
2. Kako ocenjujete raspored sedista?
3. Kako ocenjujete raspored rukodržača?
4. Kako ocenjujete buku u vozilu?
5. Kako ocenjujete dizajn?
6. Da li smatrate da je lako ulaziti/izlaziti u/iz vozila itd.
A ispitivanje bi anketari mogli da sprovode i usmeno, ne bi trebalo više od pola minuta po putniku da se ceo proces obavi. Naravno, ne bi se to radilo u gušvi kada je tramvaj dupke pun, već kada je popunjenost umerena. Jeste komplikovanije i skuplje ali se tako dobijaju neuporedivo kvalitetniji i merodavniji rezultati, a to je i cilj. Npr. ako rezultat pokaže da se građanima ne dopada raspored sedišta on može da se promeni i prilagodi potrebama. Stanovnici Helsinkija su npr. između ostalog imali najviše zamerki na TMK 2200 upravo što se sedišta i rukodržača tiče, a to su sitnice koje se lako daju srediti, a bolje ih je primetiti tokom testiranja nego posle isporuke, pa posle vršiti prepravke.
Izvinjavam se što sam bio opširan i ako sam vas ugnjavio, možete slobodno da me izgrdite!