http://www.youtube.com/watch?v=kXuy8xeNzBkOva super jednostavna tabla mi budi sećanje na anog fiću koji je stigao u moju porodicu baš te 1973. kada sam bio mali. Posebno su me fascinirale kontrolne sijalice za svetla, levo od brzinomera. Imale su nešto što iz današnje perspektive smatram da je bilo vrlo napredno: uvrtanjem maskice mogao je da se promeni intezitet da noću ne bi zaslepljivale. Levo i desno, u kućištu brzinomera bili su smešteni pokazivač temperature (samo kontrolna sijalica koja je na kasnijim serijama dobila i kazaljku termometra) i pokazivač nivoa goriva. On je imao za mene obrnutu logiku jer je kazaljka išle dola kad je rezervoar pun, a na njemu sam učio šta znače razlomci 1/2 i 4/4. Na vrhu, bile su kontrolke punjenja akumulatora (levo) i pritiska ulja (desno). tada su umesto alternatora još uvek ugrađivane diname, pa je kontrolka nedovoljnog punjenja svetlela uvek kada bi motor radio na ler gasu i intezitet bi menjala sa promenom broja obrtaja dok se potpuno ne isključi. Noću bi se videla i pri promeni brzine, kad bi se na trenutak broj obrtaja približio leru.
Na sredini desno bila su tri prekidača: prvi, koji na ovom snimku nije uključen, bio je osvetljenje instrument table (nije uključivano uz farove), srednji je bio namenjen za farove (oborena i poziciona svetla), a krajnji desni za jednobrzinske brisače. izbor svetla bio je standardni dugogodišnji sistem kod italijanskih vozila sa dve ručice pored volana.
Drugih komandi na instrument tabli nije bilo. Komande grejanja i ventilacije bile su razbacane po vozilu. Grejanje se uključivalo okretanjem klapne na početku centralnog tunela ispod zadnjeg sedišta, a komanda usmerivača vazduha za noge i vozačko staklo bila je na sredini, ispod same police za stvari ispod instrument table.
Sve je bio jednostavno i vrlo funkcionalno, a za 16 godina koliko je taj auto proveo u mojoj porodici, ništa se od toga nije pokvarilo, i čak je izdržalo i moje učenje vožnje i sklonost ka ''čačkanju'' i eksperimentisanju.