od CKD-KT4 » Čet Okt 15, 2009 11:15 pm
Danas u "Politici, u rubrici "Među nama" je bio zanimljiv tekst:
"Još nešto o "predratnim tramvajima"
Svoj dopis "Beogradski predratni tramvaji" ("Među nama" 29. 9. 2009.) naš sugrađanin Slaviša Nešković završava molbom upućenom "starim Beograđanima" da putem iste ove rubrike dopune njegova sećanja. Ja ne spadam u "stare Beograđane", ali znam mnogo o tom vidu saobraćaja u Beogradu, pa da pređemo odmah na stvar.
U tekstu autora S. N., prvo, ima nekoliko grešaka. Tramvaj "trojka" pre rata nije išao do Rakovice, nego samo do Topčidera, do okretnice koja i sada postoji, kao rezervna, gde je benzinska pumpa. I nije saobraćao od Slavije, nego od Kneževog spomenika i "Londona" Ulicom kneza Miloša.
Pruga od Topčidera do Rakovice izgrađena je u jesen 1948. uglavnom radnom akcijom "frontovaca", tamošnjih meštana. To, međutim, nije bila prva "posleratna" tramvajska pruga u Beogradu. Godinu dana pre nje, na sličan način, izgrađena je pruga na Smederevskom putu od Cvetkove pijace do okretnice kod "Kluza". Stara završna stanica kod Cvetkove pijace nije imala okretnicu, nego su bili dvosmerni tramvaji, kočničar pređe na suprotni kraj tramvaja i ide u suprotnom smeru.
Ako vuče prikolicu, nju preuzima sledeći. Manevarska sposobnost takvih tramvaja bila je mnogo bolja od ove kod današnjih tramvaja, jer kod svakog poremećaja u saobraćaju vozilo je moglo na otvorenoj pruzi da promeni smer, što je bila velika prednost u odnosu na autobuse, a naročito na trolejbuse, kojima je okretnica neophodna. Gde je bio dupli kolosek (jer nisu ga imale sve pruge, što i autor pominje) približno na rastojanjima od jedan do 1,5 kilometar bio je manevarski kolosek ("izvlačnjak"), da vozilo pređe na kolosek za suprotni smer. Ne znam, doduše, kako je to sve funkcionisalo pre šestoaprilskog rata, ali u posleratnom periodu funkcionisalo je sasvim dobro, položivši ispit baš i u nekoliko oštrih i veoma snegovitih zima, na primer 1946/1947, kada je funkcionisala isključivo stara, nasleđena mreža tramvajskih pruga.
Zanimljivo je da je posle rata išao tramvaj i za Zemun, od Starog sajmišta, a kako je ta pruga bila odvojena od sistema ostalih pruga, za smeštaj i održavanje tri tramvaja, koliko ih je tada saobraćalo, bio je izgrađen mali depo na Mažuranićevom trgu u centru Zemuna. Preko mosta (kojim sada ide tramvaj) išlo se peške, i od Sajmišta hvatao tramvaj, a saobraćaj na toj pruzi je prestao kad je počela izgradnja zgrade SIV-a, koja mu se našla na putu.
Linija 7 išla je Ulicom Svetogorskom za Palilulu i Novo groblje, a "devetka" Ulicom despota Stefana. Pred sam rat obe su, kao jednokolesčne i zastarele, bile ukinute i zamenjene autobusom, ali je "devetka" posle rata obnovljena i radilo je do 1959. godine.
Linija "desetke" postojala je, ali samo do Ulice kapetana Zavišića (znači ne do Trošarine, kako je autor S. N. naveo u dopisu), pa je pruga posle dva puta produžavana (1950. do Trošarine i posle do Banjice). "Jedanaestica" je išla od Zelenog venca Ulicom Jug Bogdanovom do Savskog pristaništa (do kafane "Čokot" koja više ne postoji, gde je sada bunker), "dvanaestica" za Dedinje, Ulicom Vase Pelagića pa posebnom trasom kroz šumu do Ulice Teodora Drajzera i njome do Železničke bolnice; a bila je i "trinaestica" za Čukaricu, kroz podvožnjak kod Gospodarske mehane.
Arh. Ljubdrag Šimić,
Zemun"