Išao sam danas i sa A-459 (IK-103; 2000. godište) na 18/74 (II deo šihte + III smena) i MANčugom, A-1314 (MAN SG 313; 2003. godište) na liniji 18.
Što se A-459 tiče, dobar je auto, prav je gotovo sasvim, ne primećuju se veće deformacije, oplata odlična. Beše on i rađen kad sam ja imao praksu, pre oko godinu dana i malo manje, dole u Centralnom Remontu, na Dorćolu. Visina stalna, onako do pola je možda bio pun, na svim jastucima podjednako i pravilno je iznivelisana.
Vuče sasvim dobro, pa i odlično. Šalta jako dobro, menjač je marke "Voith", automatik, trobrzinac. Kočenje dosta dobro, sa sve ispravnim nožnim retarderom. Generalno sasvim dobar auto, onako i što se limarije i makine tiče.
Tahograf je marke "Kienzle" (fabrički je ugrađen), brzinomer je ispravan, kao i sat i tačan, beše radi i km sat. Obrtomer je neispravan i kazaljka je pala na nulu.
Merač za gorivo nije ispravan. Struja na AKU baterijama je na oko 25 do 26 V. Pritisak ulja u motoru je od oko 2 do nekih 6 bara.
Temperaturu drži na ravno 80 stepeni C, stalno drži.
Pritisci vazduha za kočenje i na prednjem, a i na zadnjem kočionom kolu drži na nekih 7,5 pa i do oko 8 bara.
Ispravni su svi validatori u putničkom salonu, kao i panel kod vozača.
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
A, u vezi Japanezera (A-1314) manje - više samo reči hvale...
Ide dosta dobro, šalt jako mirno, kočenje jak retarder, lepo i meko hvata.
Svi instumenti do jednog su ispravni. Stanična kočnica mislim da se ne aktivira prilikom otvaranja vrata.
Temperaturu je držao ne nekih oko 90 stepeni C, onaj temometar na Japanezerima je dosta neprecizan.
Čist, utegnut, kako spolja, tako i unutra, samo plva i lepo i mirno špiluje po putu. Ne lupaju trapovi, stvarno ni malo se ne primećuje da je rastrešen.

