Dve kontrole sa Kosmajčina...
Prvi na tapetu je A-771 (IK-103; 2006. godište) kojim sam danas išao na 8/25P (dvosmenac), njegovom redovnom polasku i liniji, ujutru, u I smeni.
Strava auto, stvarno strava, nema bukvalno ništa da se zameri.
Limarija je odlična, sama oplata dosta dobra, korozije gotovo i da nema nigde, prav je i to savršeno, nigde nema nekih većih pukotina i oštečenja, branici, svetla, sve manje - više u odličlnom stanju. Udobnost je izuzetna, amortizovan samo tako, mek, po aslfatu samo špiluje, a visina stalna i savršeno poravnata na svim jastucima.
Vuče ko pravi zmaj, ide stvarno odlično. Gledam, onako pola pun, uz Maksima Gorkog gore kao da je malo krenuo da posustaje na uspoun, kad kakvi malo jači gas i odletesmo, da ima krila poleteo bio. Baš jaka i dobra makina. Šalta samo tako, bez kidanaj i cimanja. Kočnice odlične, ispravni su i nožni i ručni retarder, hvataju odlično, momentalno, izuzetno efikasni.
Tahograf marke "Kienzle", brzinomer ispravan, obrtomer ne, sat i km sat ispravni, a sat i pokazuje tačno vreme.
Merač za gorivo nije ispravan. Struja na akumulatorima je na oko 27 V, stalno- Pritisak ulja u motoru od oko 2,5 do 6 bara. Temperatura stalna na ravno 85 stepeni C. Pritisci vazduha za kočenje i na prednjem, a i na zadnjem kočionom kolu drži na oko 7,5 do celih 8 bara.
Ispravni su svi validatori u putničkom salonu kao i panel kod vozača.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Posle FAPče, ili kako ja volim da ih zovem FAPčina i to stara... Na 6/25P (trosmenac), kao zamena za A-173, danas saobraća A-122 (FAP A-537; 2000. godište) i njime sam se isto tako malo vozao, ujutru (u toku I smene) i pade kontrola.
Izuzetno izraubovan auto, spolja po tome kakva je šasija, mislim spolja gledano, ne deluje loše, prav onako solidno (nije gore iskrivljen), ali zato mi deluje da je ovako ukošen. Oplata tu i tamo, mazan je, farban je, pa vizuelno ne izgleda loše. Visina u redu, ne pada, ne štosuje ni malo, ok je udobnost u toku vožnje svuda, ali je rastešen užasno. Unutra, oko patosa i pozadi je truo ko bundeva, oplata na patosu nikakva, poklopac na kutiji motora (hladnjaka) je labav.
Ide onako solidno, uz Maksima Gorkog, sa ne tako puno putnika, onako izvlači, ali pun gas, baš onako i I, II brzina iskopelja se nekako. Kao makina je on još i onako, dobar. Šalta manje - više normalno, nekad malo kida. Kočnice, meni deluje da su u redu, ispravni su i nožni i ručni retarder, hvataju obe komande, ne koči loše.
Tahograf je marke "Kienzle", brzinomer je ispravan, obrtomer nije, sat je ispravan i tačan, km sat mislim da je zaglavljen.
Merač za gorivo nije ispravan. Pritisak ulja u motoru ide od oko 2 do 5 bara. Temperatura negde između 80 i 85 stepeni C, stalno.
Pritisci vazduha za kočenje i na prednjem, a i na zadnjem kočionom kolu drži na oko 7 bara, u proseku, stalno.
Isprasvni su svi validatori u putničkom salonu, kao i panel kod vozača.
A, gore ima u kutiji (bunkeru) Kosmajevo platno. Onako je srozano, ali se nazire natpis 302 Ustanička - Begaljica, retko koji auto ima sačuvano to platno. Naravno dole ima rotacione table sa natspiom 25P.
