Pa evo red je i da krenem sa fotografijama i sa pričom o mom dugo očekivanom i planiranom odmoru, međutim ispostaviće se dešavalo se više neplaniranih stvari, ali dobro valjda je i to sastavni deo života. Dakle, kao što naslov kaže moja destinacija bila je jedna od najlepših naših planina i turističkih destinacija, Zlatibor. Planina koju veoma dobro poznajem, da ne kažem sad u svaki šumski putić, ali neka bude samo veoma dobro Krenuo sam sa ciljem da se odmorim od svega, i od škole i od autobusa, uopšte da ostavim sve obaveze iza sebe i da nakon dva meseca rada ostavim nekoliko dana samo za sebe. Međutim, ipak tokom mog boravka na Zlatiboru bila je godišnjica portala "Balkan Transport" tako da sam preko telefona morao da se pobrinem da sve prođe u najboljem redu i oko toga.
Da neće sve ići kako treba odmah mi je bilo ukazano na Basu, iako sam uzeo karte za Ekspres polazak Beograd(Požega-Užice)Zlatibor, naravno skuplje platio, spletom okolnosti bivam strpan u autobus za Prijapolje, jer tako piše na karti Išla su 2 busa, za Prijepolje Mečka, i za Zlatibor kratka Bova, nova u voznom parku, Mečka puna, Bova sa 15 putnika. Bez obzira što je grupa nas (15-20 ljudi) platila više za expres greškom službenika na šalteru ili prevoznika Gaga Turs, bili smo primorani da uđemo u autobus za Prijepolje, jer je na karti bio naznačen broj autobusa (kola), ali tu muke tek počinju. Umesto u 11 i 30, na Zlatibor sam stigao u 13:15, a pre nas je stigla i Lasta u 07:55 i autobus ATP Čačak u 08:25 Razlozi, uh ima ih više, prvo u Žarkovu 30 minuta izgubljenih na ulasku putnika, 4 prazna mesta, vozač je pustio 12 ljudi u autobus, od toga tih 8 karti je pisao skoro 25 minuta, a onda kako bi nadoknadio to vreme kreće divljanje, sa pravom to kažem, Ibarskom magistralom, poznatijom još kao "Magistrala smrti". Što reče moja "saputnica", odnosno žena sa kojom sam sedeo u busu, ovaj izgleda ne razlikuje linije, da upravo tako, dupla, isprekidana, puna, nije važno, obilazili smo, ali, opet ima ali! To sve je zapazio jedan vozač i negde pred Ljigom, patrola saobraćajne policije, zaustavlja naš autobus. U prijavi vozača drugog vozila je stajalo divljačka i brza vožnja, ali zapravo činjenica je da ga je autobus 4 puta obilazio, jer je čovek prvo davio, a posle obilazio nas, obostrano su krivi, ali na naše prethodne prekršaje što je mnogo mnogo je! Tu smo čekali oko 20 minuta, vadili su taho listić imali su šta i da vide, raspravljali se, ali završilo se verovatno na "crvenoj" u dozvoli, pošto su nas policajci ispratili sa pozdravom i mahanjem
Do Ljiga nam je trebalo skoro 2 sata, šta dalje reći? Posle se unormalio vozač, ali ni tu nije kraj, krenuo je čovek po pumpama da skuplja putnike, tako da je do Užica bilo jedno 15 ljudi koji su stajali/sedeli na nepredviđenim mestima, svesno kršeći zakon! Napominjem, kola 2, odnosno kratka Bova je bila poluprazna!
Da prekratim malo ovu sumornu priču sa slikama
Setra S317 GT-HD, preduzeća "Feniks GiZ" Jazovnik
Čačanin nas je stigao već u Požegi
AS Požega, kao i IK-103 Kavim Autoprevoza iz Čačka
Naš autobus, odnosno Mercedes Travego, je na sreću bio veoma prijatan i udoban, raspored sedišta je bio dobar, tako da i mi "krakati" imamo mogućnost za dobro putovanje, klima je lepo hladila, tako da na sreću sa te strane nismo imali problema! Glavni problem je bio naš nesretni vozač! Ali, šta je tu je, nisam dopustio da mi to pokvari odmor, tj. bar sam se trudio Evo još par slika sa puta...
AS Užice, Gaga Turs-ovi autobus, Setra S228DT i S315 GT-HD...
Međutim, tu nije kraj mukama već u prvom danu, pošto sam imao malo više torbi nego što imam ruku, bio sam primoran da uzmem taxi, koji je tričavih 400 dinara , ni manje ni više za vožnju od 750m ... Ali, sila Boga ne moli, tako da su me očerupali po stupanju na Zlatiborsko tlo, ali na vreme opomenut već se pripremam za slično čerupanje na svakom koraku. Nije to daleko od istine, sadržaja je malo, uglavnom se sve to ponavlja, ali zato cene su neponovljive, od hrane, preko suvenira, pića, pa i ostalih sadržaja, sve je bar za moje poznvanje izuzetno skupo. Ali, nisu svi kao ja, ima tu dosta stranaca, pre svega ljudi iz Crne Gore, svaki treći automobil na Zlatiboru je upravo odatle, primećuje se veliki broj Rusa, Bosanaca i ostalih naroda iz bivših jugoslovenskih republika. Ono zbog čega sam došao je zdrav i čist vazduh, šetnja i dobra izvorska voda, sa česme Kralja Aleksandra. Međutim, očigledno da ta Subota nije bila moj dan, već prvog dana u šetnji sam doživeo ne tako bezazlenu povredu desne noge, nepripremljen, što fizički, što psihički na teren i novo okruženje, krenuo sam šumskim putem na "Spomenik", odnosno odmorište za turiste koje ima istorijski značaj. Prvog dana, sve to sam prošao, dobio sam zavoj do pola potkolenice, ali i naredbu na mirujem par dana, kako ta povreda nebi bila još teža. Međutim, nisam ja prevalio 350km da bih sedeo. Nakon prospavane noći i jutra koje sam preležao, uzimam ja patike i vraćam se na "mesto zločina", opet krećem put Spomenika, noga je malo činila svoje, pa to i nije bilo nešto preterano brzo, ali eto uspeo sam prvi put da "osvojim" to brdo Inače, nadmorska visina "Spomenika" je oko 680m, ukoliko se dobro sećam predavanja od pre par godina
Evo i prvih fotografija sa "Spomenika", inače deo o Zlatiboru, tj. informacija sam preskočio, jer suludo je pisati pored Googla, a i mnogo teksa zamara. Tako da ću se truditi da što manje pričam, a više da prikažem slike. Ali, ko ne zna šta je "Spomenik" ....
http://imageshack.us/a/img199/6382/qtvv.jpg
Njegova lokacije je tačno iznad sadašnje turističke lokacije, Zlatibora. Odatle se pruža odličan pogled ka Zlatiboru, ujedno i ka okolnim mestima, naravno kada je dovoljno vedro, takođe pruža se odličan pogled i na vrh "Čigota", koji nažalost nisam ove godine "osvojio", što zbog noge, što zbog terena, ali najviše zbog toga što sam nisam smeo da se zaputim u tu divljinu, pre svega zbog zmija kojih kako kažu ima dosta, Čigota ima nešto manje od 2400m nadmorske visine, i po tome je drugi vrh na Zlatiboru.
Pogled na Čigotu
Sela ispod "Spomenika" i "Čigote", tu je i Krčma, kažu sa odličnim domaćim specijalitetima!
Desno od spomenika, pored ovih kuća vidi se staza, to je "pešačka" ruta za Čigotu, oko ovog brda i onda se izlazi na prvu čistinu. Pošto nemam slike, da ne tupim dalje u prazno.
Čigota ponovo, retke su prilike kada može jasno da se vidi vrh Čigote!
E sad 1 od 3 stvari koje su me izuzetno nervirale, tokom boravka na Zlatiboru, prvo je ovo, u prirodi i pored velikog broja kanti za otpatke nađu se pametni pa bacaju po zemlji, vidi se da se JKP Zlatibor, trudi da to izgleda čisto, ali naprosto ne mogu i ovde da utiču
Panorama, kojih od svih slika ima najviše
Drugar moj
Još jedna panorama....
Ranije sam otišao u krevet da se odmorim i krenem u nova osvajanja brda i brdašaca na Zlatiboru, nastavak malo kasnije