od branik » Pon Dec 24, 2018 2:07 pm
Snimci kamera iz vozila morali su biti uzeti na licu mesta, baš kao i taho ispisi. Ako to nije bio moguće, onda su uređaji morali da budu obezbeđeni od bilo kakvog neovlašćenog pristupa i zapečaćeni. TTako da nije bilo moguće, ili bar nije smelo, da su u firmi pregledani snimci. A ako jesu, onda je to već novi problem i na sudu može biti osporena verodostojnost.
SGB, niko ovde ne spori krivicu vozača. Ona je jasna kao dan i bez obzira na nju, tom mladom čoveku koji se sada bori za život, nije i neće biti lako. Međutim, pokušavamo da kažemo da postoji i neka druga krivica, koja je takođe dovela do nesreće. To je pre svega, ignorisanje dugogodišnjih zahteva meštana za bolje obezbeđenje prelaza. Istovremeno, to je i konfiguracija samog prelaza: gledao sam jedan snimak posle nesreće u kom takođe citaro (beli, čini mi se 68) prelazi. Same šine su izdignute i mora veoma sporo da se pređe preko njih i onih dasaka na sredini. Za prelazak 12metarskog autobusa potebno je i više od desetak sekundi. A ako se i zaustavio, gledao na obe strane, i više. Za to vreme voz je, ako se kretao oko 70km/h, prešao preko 200m. Da li je tolika vidljivost bila? O tome je neko kome je bezbednost i jednog i drugog vida saobraćaja bitna, morao da misli i da predvidi tako nešto. U obzir treba uzeti i činjenicu da se nesreća dogodila oko pola osam, a da je skoro do sedam još uvek mrak. Koliko se vide ona svetla na vozu i u jutarnjoj izmaglici, ako nije bila magla?
Ako ne postoji krivica železnice i ako je po njihovim standardima prelaz bio bezbedan, kako to da sad odjednom ima para za čoveka koji će maše, kao i za rampu koja će eksprsno da se pravi? Gde su bili do sada Znači li to da je tamo neko ipak (ne)posredno priznao krivicu?
Krsto Lipovac, profesor bezbednosti saobraćaja na Saobraćajnom fakultetu u BGD je sve lepo objasnio. Samu nesreću jeste izazvao vozač autobusa, ali su mu okolnosti i te kako pomogle. A cilj unapređenje bezbednosti je otklanjanje svih mogućih faktora rizika koji usložnjavaju situaciju i pomažu sklapanju okolnosti koje dovode do nesreće. Nikada ne postoji samo jedan faktor i samo jedan uzrok, već je nesreća niz poklopljenih okolnosti. Zato, treba učiniti da se svaki rizik svede na minimum ili skroz eliminiše. A staviš samo znak stop, a tako konfigurišeš prelaz da veliko vozilo moraa lagano i dugo da prelazi, a istovremeno vozu daš mogućnost da prođe punom brzinom, i te kako si potpomogao izazivanje nesreće, a onda se posle kao nadležni srbija voza i infrastrukture pravdaš da su postavljeni znaci. Očito je da to nije bilo dovoljno.
Voz serije 711 je dvodelni dizelmotorni. Upravo ta činjenica mu daje veliku prednost u odnosu na klasične vozove koje, bez obzira na broj vagona, vuče lokomotiva (bilo koje vrste pogona). Ima veliki broj pogonskih točkova, relativno malu masu i to mu daje mogućnost uz mali otpor kotrljanja za izuzetno velika ubrzanja, ali i usporenja. Upravo zato je i na nekoliko stotina metara dosegao tih famoznih 68 km/h, ali isto tako i stao tek koji metar više od svoje dužine nakon udara. Klasični vozovi imaju zaustavne puteve od po više stotina metara.
A šta znači ona cinična i bezobrazna ministarkina izjava da tu nije pet godina bilo težih incidenata? Da li je to merilo bezbednosti prelaza? Petoro je mrtvo, troje se bori za život, među teško povređenima je trinaestoro dece! Koliko će njih posle nesreće osti trajni invalidi, koliko će njih zauvek nositi traumu na duši i sećanjia? Pa to je takoreći ceo jedan razred nastradao u nesreći! Ko je na sebe preuzeo toliku odgovornost da ignoriše zahteve onih koji tuda svakodnevno prolaze? Ko je taj koji sada kaže: ''Pa dobro, dajte im tu rampu i mahača?'' Može li mirno da spava?
Zato, jeste kriv, ali nemojmo sada razapinjati tog momka. jeste objektivno kriv, ali ima tu i mnogo i subjektivnih faktora na koje nije mogao da utiče. Sigurno je da nije tako želeo, sigurno je da je i sam veoma teško povređen i da je u konačnom zbiru i veliko pitanje šta će sa njim biti. Poželimo mu oporavak i fizički i psihički i nadajmo se da se ovko nešto nikada više u Srbiji neće ponoviti.
Međutim, stvarnost brzo demantuje. Već jutros je jedan auto završio pod točkovima voza između Kraljeva i Kruševca. To je dokaz da samo znak nije dovoljan.