od conte » Sub Feb 24, 2018 2:07 pm
Sad cu da vas udavim, ali je ovo jace od mene.
Pisemo cesto o ovoj temi. Svi imamo svoje ideje pa se cesto i ostro sukobimo u razmeni istih. Moram nesto da primetim, pa se nadam da cete imati strpljenja da procitate ovaj moj tekst.
Uvek branim domacu proizvodnju i pozivam na domacinsko poslovanje u drzavnim firmama, blagi drzavni protekcionizam i zastupam tezu da smo sposbni da napravimo pristojno vozilo koje je sposobno da zadovolji nase potrebe u postojecim uslovima eksploatacije bar 15 godina uz jeftino odrzavanje. Pa da kada povratimo domace trziste mozemo da krenemo i u izvoz (o lepi snovi). Ko ce da kupi vozilo koje ne mogu da prodaju ni kod kuce. Nijedan inostrani kupac nece da razmatra stanje u drzavi proizvodjaca pre kupovine nego ce po difoltu da proizvod proglasi losim proizvod i da kupi neki koji je pouzdanog porekla.
Naravno ne tvrdim da je to voziilo koje mi umemo da proizvedemo konkurent Setri, Mercedesu, Manu i Neoplanu, ali smatram da smo sposobni da postignemo kvalitet Turskih i Spanskih karoserista. Poljske, Ceske i Ruske proizvodjace ne bih uzimao u razmatranje posto smatram da su njihova vozila i sad losija od Ikarbusa.
Smatram da je Ik-401/12 konkurenkurentan VDL Axialu 50-70, a Ik-218 konkurentan ako ne i bolji od Solarisa u Beogradu, Ik-112 od Iveca u Novom Sadu.
Kada spomenemo "pokojni" Neobus tu mogu samo da iskazem reci zalosti sto je fabrika koja je bila sposobna da bez icije pomoci napravi onakva vozila u periodu 2000. do 2010. zatvorena.
Ali da ne duzim vise sa hvalospevima potencijala nase autobuske industrije. Toga smo valjda svi mi koji ovde pisemo svesni. Odnosno kapiramo da je nebriga drzave za proizvodjace zakatancila sve gde je mogao da se okaci katanac.
Izneo bih jedno moje zapazanje povodom pomenutog uvoza polovnih vozila.
Neograniceni uvoz polovnih vozila jeste dobro resenje u drzavi koja ima zdravu konkurenciju.
Vozila koja se uvezu sa zapada gde je pre svega putna mreza kvalitetna i od prevoznika koji imaju ugovorenu obavezu da saobracaju vozilima mladjim od 5 godina je dobra investicija. Ta vozila nisu prodata zbog istrosenosti ili neisplativosti njihove eksploatacije, vec zbog ugovorenih obaveza sa onim ko ugovara prevoz i sa njegovom plateznom moci.
U drzavi poput nase mora svaki potez vlasti mora da ima neku pozadinu, a ne samo kupovinu socijalnog mira.
Naime ovih dana gledam oglase po sajtu Autoline. Susrecem se sa oglasima za sasvim pristojna vozila koja su ponudjena po cenama oko 20 000e, pa i nize, pristojno turisticko vozilo moze da se kupi vec od 30 000.
Da ne pominjem FastScoolere i slicne autobuse proizvedene u filmu Strava u Ulici Brestova koje prakticno poklanjaju. Cini mi se da ih nude po ceni manjoj nego da ih prodaju kao sekundarnu sirovinu.
Kad pogledamo te cinjenice dodjemo i do onog o cemu smo cesto raspravljali - Nibus proizvodnji.
Nemam mnogo hvale za udobnost i estetiku tih vozila. Ali moram da pohvalim tehnicku isparvnost i ekonomsku isplativost njihove eksploatacije. Jedna velika firma je odlicno poslovala njihovom proizvodnjom.
I tu je mozda moglo vise i bolje, ali se stalo.
Zasto?
Odredbe o neogranicenom uvozu polovnih vozila nisu obesmislile samo proizvodnju, vec i svaku ozbiljniju reparaciju vozila.
Zato sto su i u Nis ekspresu pogledali oglase na Autoline ili slicnim oglasnicima.
Ustanovili su da nema sanse da izvrse bilo kakvu reparaciju, a da ne govorim o onom sto oni zovu proizvodnjom novog vozila po ceni bliskoj kupovini polovnjaka koje oni nabavljaju.
Jednostavno polovno vozilo je toliko jeftino da je odokativno receno jeftinije kupiti njega nego kupiti nove gume i akumulatore za staro.
Jednostavno kupis i cim se desi prvi ozbiljniji kvar parkiras i cerupas kao donatora za ostala vozila. Nema potrebe za karosiranjem, nema potrebe za generalnim sredjivanjima. Smanjen je i broj radnika na odrzavanju vozila i eto jos ustede.
Naravno da ta vozila nisu pouzdana kao nova, ali za ulozeni novac se dobije i previse.
I sta je zakljucak?
Zakljucak je da nema potrebe da se kupuje novo u ovim nasim uslovima.
Cak su i prevoznici koji su tradicionalno kupovali nova vozila izvrzili preorijentaciju na polovnjake.
A sta je posledica?
Posledica su katanci na FAP-u, NEOBUS-u, NIBUS-u i Ikarbus na aparatima za reanimaciju.
Nije mi poznata sudbina velikih radionica za reparaciju autobusa poput one u Sopotu.
I posledica je da smo postali deponija autobusa.
To se posebno vidi u unutrasnjosti.
Primer:
Kavim je kupio 5-6 prevoznika u Srbiji kako bi njima uvaljivao kante koje dovozi iz Izraela, autobuse u rangu diplomskog rada nekog djaka automehanicarskog smera masinske skole.
Tamo gde stari prevoznici nisu opsatali (Zajecar, Leskovac, Negotin, Pirot, Kragujevac, Kraljevo, Sabac, Sremska Mitrovica...) i nisu dobili ozbiljne naslednike (poput Bora na primer) prava je avantura putovati autobusom. Ne samo opasnost od vozila sumnjivog odrzavanja, nego i svojevrsna poseta muzeju.
Na zalost sve manje nas je pa se prica o nedostatku dobrog prevoza u Srbiji i ne primecuje jer nema koga ni da voze u tim vozilima. Ali to je druga i duga prica. Raseljavanje je tragedija.
Posledica smanjenog broja putnika i kocentracija stanovnistva u Beogradu je dovela do pojacanog ugovorenog prevoza.
Lokalne samouprave da bi obezbedile kvalitetniji prevoz, a posebno prevoz na nerentabilnim polascima sve cesce pribegavaju ugovorenom prevozu sa autoprevoznicima. Nema vise borbe za putnika. Polazak sa autobusom punim ili praznim biva placen. Njihovo je samo da voze.
Dobro svima rekli bi?
E, nije, tu je caka!
Sta se desava. Konkurencija vise nije na putu kao pre 20 godina, vec je konkurencija u kancelariji cesto pre nego sto je autobus i kupljen u birokratskim igrama i lovu u mutnom i ispod zita.
Ugovor sa lokalnom samoupravom ili nekom fabrikom sa vise od 500 ljudi za prevoz radnika je siguran prihod u sledecih 3 do 5 godina koliko obicno traje ugovor o ugovorenom prevozu.
I onda dolazimo da putem "pacovskih kanala" dobijamo nove igrace u ugovorenom prevozu putnika. A zasto bih ja kao vlasnik prevoznicke frme sad kupovao novo vozilo. Bez obzira sto nemam rizik, hocu da prodjem sto jeftinije.
E to je naravoucenije uredbe o neogranicenom uvozu polovnih vozila.
Kupim lepo 10 polovnih starih 4-5 godina za 200 000-250 000e ako je Ugovor sa ogranicavajucom klauzulom o starosti vozila, odnosno 100 000-150 000e ako je nema, ponekad i manje, umesto da u njih ulozim 1 200 000-1 500 000e i vozim. Jedino sta me brine da vozila idu. I ubiram kajmak.
Rezultat svega je da se domaca industrija gasi koliko god da pravi dobar ili los proizvod. Cekamo samo kad ce vlasti dici ruke i od Ikarbusa i na njegovom mestu napraviti zgrade.
Nije tu samo 200-300 radnika Ikarbusa ugrozeno, vec i radnici u proizvodnji komponenata za autobuse. Kao i potencijalna radna mesta u fabrikama koje bi mogle da zapocnu proizvodnju komponenata u slucajnu sigurne proizvidnje u Ikarbusu.
I tako u krug. Novi igraci ulaze na teren vrlo lako. Stari tonu i propadaju. A voznja u novim vozilima postaje luksuz umesto prakse.
A sve zbog odredbe drzave da uvoz i kupovina polovnjaka ne bude ogranicena na 3 godine starosti kao nekad.
Oprostite jos jednom sto sam vam oduzeo vreme za citanje ovog mog glasnog razmisljanja.