EKSLUZIVNO: U POSETI NEOBUSU
OD ZANATSKE RADIONICE ZA IZRADU KAROSERIJA DO PARTNERSTVA SA VOLVOM
Saša Conić
Istorijat fabrike
Fabrika autobusa i specijalnih vozila NEOBUS, nastanjena na industrijskoj zoni Novog Sada postoji već duže od pola veka. Od zanatske radionice za izradu karoserija, pod imenom „Autokaroserija“ najveći prosperitet u bivšoj Jugoslaviji je doživela kao deo grupacije „TAM“ iz Maribora. Nekada je ova fabrika bila stacionirana u samom centru Novog Sada u ulici Filipa Višnjića. Iz te fabrike skromnih dimenzija izlazili su gradski i prigradski autobusi TAM AS 3500, potom TAM 190A11 za tržište cele bivše Jugoslavije, ali isto tako i Poljske, Nemačke, Danske i Saudijske Arabije.
Gradski autobus TAM AS 3500 M
|
Gradski autobus TAM 190 A 11 M i prigradski TAM 190 A 11 P
![]() |
![]() |
Verzija TAM 190 A 11 za tržište Danske
![]() |
![]() |
Davne 1974. godine su se tamo postavile i prve nadgradnje na Volvo B58 šasiji za potrebe gradskog prevoza u Novom Sadu. To su bili čuveni Volvoi „sa tri prozorčića“ karakteristični za prednji i zadnji deo autobusa, čiji je dizajn za ono vreme bio više nego napredan u poređenju sa dizajnom tadašnjih najpoznatijih konkurentskih evropskih proizvođača autobusa i po mnogima neprevaziđen.
Volvo B58 sa nadgradnjom "Autokaroserije" 1974. godine 
Od 1986. godine, Autokaroserija se seli u novu proizvodnu halu površine oko 15.000 m 2 gde je 700 radnika proizvodilo isto toliko autobusa godišnje. Fabrika je opremljena najmodernijim alatima, komorama za odmašćivanje, farbanje i testiranje na kišu. U to vreme je osvojena i nova serija TAM-ovih gradskih i prigradskih autobusa TAM 260A116 dužine 12 metara pogonjenih vazdušno hlađenim motorima TAM od 260KS i prigradskih TAM 190A110 P sa motorom od 190 KS. Kompletne šasije i karoserije su rađene u Novom Sadu, dok su motori i osovine stizale iz Maribora. Tokom 1988. godine u serijsku proizvodnju je ušao i zglobni autobus TAM 260A180 koji je bio značajan po tome što je bio prvenac u bivšoj Jugoslaviji sa motorom u prikolici. U to vreme je dvorište fabrike bilo prepuno gotovih autobusa pretežno bele boje koji su čekali na svoju isporuku. Naravno, niste mogli a da ne primetite i autobuse ofarbana plavo za „GSP“ Novi Sad, „ZET“ Zagreb, „Autobanat“ Zrenjanin ili crveno za „GRAS“ Sarajevo, žuto za „Certus“ iz Maribora ili narandžasto za „Autotrolej“ iz Rijeke ili zeleno za „Integral“ iz Ljubljane...
Autobusi za izvoz nisu bili zapostavljeni, tako da su rađeni prigradski autobusi za Nemačku i druge zemlje zapadne Evrope, a od istočnih tržišta su bili najzanimljiviji autobusi za potrebe vojske Sirije kao i gradski autobusi za potrebe gradskog prevoza u Damasku, glavnom gradu Sirije. Ovi autobusi su rađeni na šasijama FAP-a. Jedan od ovih poslednjih se vozi i u Novom Sadu, a kupila ga je građevinska firma „Budućnost“ za potrebe prevoza radnika, a još je interesantan po tome što u nazivu tipa autobusa nosi ime „Liman“ (!?). Svakako interesantan podatak je i to što je za potrebe prevoza hodočasnika u Saudijskoj Arabiji „Autokaroserija“ isporučila krajem osamdesetih godina nekolio stotina kabriolet autobusa! Ovi su autobusi imali klima uređaj, matirana stakla i posebne rezervoare za gorivo i vodu i bili su u stanju da pređu 1.000 km bez stajanja. Pomični krov na ovim autobusima nije postojao zbog tople tropske klime, već da ne bi predstavljao fizičku prepreku između putnika-hodočasnika i Alaha!
Verzija TAM 260 A 116 P za nemačko tržište

Dolazak devedesetih godina je doneo raspad bivše države, a samim tim i nedaće ovoj fabrici. Ovo je značilo raskid sa matičnom fabrikom, gubitak tržišta, a i poslovi koji su ugovoreni sa stranim investitorima su stali zbog sankcija UN. Radnici su otišli trbuhom za kruhom, a fabrika se sa malobrojnim radnicima prevashodno orijentisala na reparaciju starih autobusa i tek neznatan broj izrade novih. Iako su potrebe u zemlji za novim vozilima bile velike, zbog opšteg siromaštva to nije imao ko da plati.
Tek od druge polovine devedesetih, fabrika okreće novi list. Promenjeno je ime „Autokaroserija“ u „Neobus“ i agresivnije se pristupa osvajanju novih modela sopstvenim snagama. Napravljen je novi gradski autobus sa podom standardne visine i mercedesovim motorom, a dizajn je bio po ugledu na aktuelne nemačke konkurente. Taj prototip je kupio „Autosaobraćaj“ iz Herceg Novog, a potom su sledile porudžbine i od drugih kupaca, kao što su „Lasta“, „Autobanat“, „GSP“ Priština i drugi. Uskoro je usledila i zglobna verzija ovog modela i njegovo predstavljanje na Salonu automobila 1994. godine u bojama „Laste“ koja je bila i najveći kupac ovih modela, pored firme „Saobraćaj“ iz Žablja i „GSP“ Novi Sad čija je verzija imala MAN-ov motor i četvorokrilna vrata. Uporedo sa osvajanjem gradskih modela, razvijani su i modeli turističkih srednjepodnih modela (prototip je kupio „7. juli“ Šabac) i visokopodnih modela (Prototip je kupila „Lasta“). Ovim unapređenim modelima su prethodile jednostavnije međugradske varijante na šasiji mađarske firme „Csepel“, a modeli su izvezeni za Mađarsku i za ruski institut „Kaluga“.
Autobus Csepel 875/21 sa nadgradnjom "Autokaroserije"
1996. godine je Neobus napravio prvi niskopodni zglobni autobus na svojoj šasiji sa komponentama mađarske Rabe. Taj prototip je predstavljen na beogradskom Salonu u proleće te godine. Osim gradskih i prigradskih modela, Neobus je osvojio proizvodnju i turističkih i visokoturističih autobusa i permanentno ih usavršavao. Taj uspeh je krunisan nagradama na sajmovima automobila u Beogradu 1995. i 1997. godine, kao i zlatnim medaljama za kvalitet na sajmovima u Novom Sadu 2001. i 2003. godine. Visokoturistički autobus Neobusa je proglašen i za autobus godine u našoj zemlji 2001. Ako se i izuzmu sve nagrade domaćeg porekla, svojevrstan znak kvaliteta predstavljaju specijalna odobrenja nemačkog proizvođača Mercedes-Benz i engleskog proizvođača Dennis da na svojim nadgradnjama nose njihov znak. Posebna je priča to što Neobus ima sertifikat za nadgradnju šasija Volvo već dugi niz godina, te je za potrebe GSP Novi Sad izrađivao modele na šasijama Volvo B10M u solo i zglobnoj varijanti, kao i jedan model na šasiji Volvo B10B.
Prototip niskopodnog autobusa sa komponentama Raba i prototip visokopodnog turističkog autobusa
![]() |
![]() |
Gradski zglobni autobus na šasiji Volvo B10MA i gradski autobus na šasiji Volvo B10B
![]() |
![]() |
Od oktobra 2004. godine Neobus je na aukciji kupio Maghrabi Alaa Mohammedali, biznismen iz Saudijske Arabije, prevashodno za svoje potrebe. On je inače vlasnik oko 2.000 autobusa od kojih je veliki broj upravo izašao iz proizvodne hale Neobusa. Fabrika zapošljava nove radnike i inženjere, a dosta je uloženo u najsavremenije softvere za projektovanje autobusa. Neobus 2006. godine potpisuje ugovor sa švedskom kompanijom Volvo kao ekskluzivni karoserista za njihove šasije u regionu Jugoistočne Evrope, a potom je usledila i homologacija za izvoz autobusa u zemlje EU.
Kako danas izgleda Neobus?
Već pri ulasku u proizvodnu halu shvatate da ste na mestu gde možete da saznate sve o procesu „rođenja“ autobusa. Pod budnim okom stručnih inženjera, stotine radnika u proizvodnji pretvaraju cevi i limove u konačan proizvod. Na platou ispred hale se nalaze šasije koje se kamionima dovoze iz Volvoove fabrike šasija u Borasu u Švedskoj i koje čekaju da uđu u halu i krenu u svoj proces transformacije.
Kako se pravi autobus?
Šasije se iz Švedske dopremaju u tzv. transportnoj dužini, pa im je međuosovinsko rastojanje samo oko tri metra. Šasije se seku na pola i ubacivanjem elemenata se to rastojanje povećava na oko 6 metara. Uklanja se kokpit i zaštićuju svi instalacioni vodovi. Na alatima se u delu hale za izradu kostura uklapaju i zavaruju stranice autobusa od prethodno isečenih i pripremljenih profila. Potom se sastavlja kompletan kostur koji se limuje metodom lepljenja. U isto vreme se izrađuju poliesterski elementi prednjeg i zadnjeg dela i lepe na kostur. Ovako pripremljena karoserija odlazi u komoru za farbanje i sušenje, a potom na liniju završne montaže. Na toj liniji se postavljaju prozori, unutrašnje obloge, elektroinstalacije, sedišta, rukohvati, displeji, klima uređaji i ostalo. Potom se vozilo testira na kišu, detaljno pere spolja i iznutra i time je spremno za isporuku. Naravno, svaki od ovih procesa se detaljno i rigorozno kontroliše, jer zahtevi za kvalitetom su veliki. Tako, na primer, primenom novih materijala i tehnologija, Neobus je u stanju da stoji iza svoje garancije na karoseriju u trajanju od 12 godina!
Dopremanje šasija Volvo B9L za potrebe izrade novog niskopodnog modela NB 503G
Linija za izradu kostura. Produžavanje međuosovinskog rastojanja šasije
Izrada elemenata kostura
Sastavljeni kosturi niskopodnog autobusa NB 503 G
Izrada poliesterskih elemenata - prednja i zadnja stena, krovna kapa za hladnjak
Limovanje niskopodnih autobusa NB 503 G i turističkih midi autobusa za južnoafričko tržište sa komandama i vratima na suprotnoj strani.
![]() |
![]() |
![]() |
Linija za završnu montažu. Low Entry modeli NB 501 G na šasiji Volvo B7R LE sa dvoja i troja vrata, montaža enterijera u rekarosirane gradske autobuse Volvo B10M i turističke NB 407T na šasiji Volvo B7R za potrebe Aerodroma Beograd.
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
Zahvaljujem se na ljubaznosti i predusretljivosti zaposlenih u Neobusu, pre svega g. Radenku Kostiću, direktoru Neobusa i g. Milanu Uzelcu, šefu konstrukcije.









































