Isečak i fotografije iz novinskog teksta "Kako se nekad putovalo" autora dr Miodraga Velojića.
U periodu od 1982. do 1984. godine u Zaječaru je bio izgrađen i veliki saobraćajni centar, kao najveća i najmodernija autobaza u istočnoj Srbiji. Nalazila se neposredno nakon mosta za Veliki Izvor, pored samog puta ka vili Đorđa Genčića. U svome sastavu imala je radionicu za opravku autobusa, benzinsku pumpu, protektirnicu, perionicu, potpuno opremljni deo za tehnički pregled vozila i upravnu zgradu u kojoj su se, osim kancelarije za direktora, nalazile i zajedničke službe, menza za radnike, kotlarnica i zdravstvena ambulanta.
Skoro u isto vreme otvorena je u centru grada i turistčka agencija koja se nalazila na uglu ulice Ljube Nešiča i 7. jula (danas ulice Kostadina Kostadinovića Čauša).
Kada je ovu organizaciju napustio dotadašnji višegodišnji direktor Todor Velinov, ona je 1989. godine imala ukupno 427 radnika i 125 autobusa. Samo godinu dana kasnije (1990.) dobila je i svoj novi naziv i postala Timočko autosaobraćajno preduzeće Zaječar (skraćeno TIMAS) i pod tim istim nazivom poslovala nepune dve decenije.
Autobaza sa autobusima Laste our Zaječar 80tih godina
Sanos 315 Laste our Zaječar u Milanu 1989.godine