Novi Sad, grad na levoj obali Dunava u Srbiji, glavni grad Autonomne Pokrajine Vojvodine. Pored užeg dela grada, pod delove grada spadaju i mesta na desnoj obali Dunava, Sremska Kamenica i Petrovaradin, ali i 13 naselja, koja se srvstavaju kao širi deo grada.
Novi Sad predstavlja upravno, gospodarsko, kulturno i znanstveno središte Autonomne Pokrajine Vojvodine. Grad je drugi po broju stanovnika u Srbiji, posle Beograda.
Novi Sad se prvi put spominje u pisanim dokumentima 1640. godine, kao naselje oko mostobrana na bačkoj strani Dunava, preko puta znamenite Petrovaradinske tvrđave, pod nazivom Racka varoš odnosno Ratzenstadt. Službeno je uveden u katastar kao naselje 1694. godine. Nastao je kao pomoćno naselje Petrovaradinskom Šancu gdje su bili smešteni vojska, graničari i trgovci. Naseljavali su ga pretežno Srbi, Nemci, Jevreji, Mađari, Armenci i Grci. Godine 1748. bogati građani Racke varoši odlaze u Beč, gdje za 80.000 rajnskih forinti kupuju od carice Marije Terezije status slobodnog kraljevskog grada.
1918. godine Novi Sad postaje delom Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, a promenom ustava 1929. godine i glavni grad Dunavske banovine. Tokom II. svjetskog rata njime upravljaju fašisti mađarske vojske i u tom vremenu dolazi do velikog stradanja kako srpskog tako i drugog stanovništva, uključujući i Nemce i Mađare. Oslobođen je od okupatorske vlasti 23. oktobra 1944. godine. U SFRJ postaje glavni grad AP Vojvodine kao i njen najrazvijeniji grad. Prema popisu iz 2002. godine na teritoriji grada živi oko 270.000 stanovnika, a na teritoriju cijele opštine Novi Sad oko 400.000.
Novi Sad se može podičiti raznolikim značajnim građevinama, kao što su Gradska kuća iz 19. veka, Saborna crkva i Vladičanski dvor Bačke episkopije Srpske pravoslavne crkve iz 19. veka, druga po veličini sinagoga u Evropi (nakon budimpeštanske) iz 1905., zgrada Izvršnog veća (bivše Banovine) iz 1936. arhitekte Dragiše Brašovana, zgrada Matice srpske (dar Marije Trandafil). Među spomenicima je najznačajniji spomenik gradonačelniku Novog Sada Svetozaru Miletiću ispred Gradske kuće, rad Ivana Meštrovića iz 1936., zatim spomenik žrtvama novosadske racije na Keju žrtava racije, rad Jove Soldatovića i mnogi drugi.
Novi Sad je kulturni centar Vojvodine. Od Turske okupacije Srbije i Balkana, Novi Sad kao slobodni kraljevski grad u Austro-Ugarskoj bio centar srpske kulture u osamnaestom i devetnaestom veku zbog čega je 1864 godine sedište Matice Srpske koje je preseljeno iz Pešte u Novi Sad. Grad je bio poznat kao Srpska Atina.
Danas se u gradu nalazi više ustanova kulture. Srpsko narodno pozorište, Pozorište mladih, koji imaju veliki ugled u Srbiji i regiji, biblioteka Marice Srpske sa oko 3.000.000 publikacija, kao i mnogobrojni muzeji i galerije.
Od 2000. godine, početkom jula održava se jedan od najvećih muzičkih festivala u Evropi, EXIT.
Grad je univerzitetski grad sa državnim univerzitetom, kao i mnogobrojnim privatnim fakultetima i višim školama. Pored viših i visokih škola, na teritoriji Novog Sada se nalazi 51 državna osnovna i srednja škola: 36 osnovnih škola i 15 srednjih (11 stručnih škola i 4 gimnazije).
Izvor:
http://www.wikipedia.org
Upotreba mojih fotografija u medijima, kao i u promotivne svrhe, nije dozvoljena bez moje pismene saglasnosti.
"Razvijena zemlja nije ona gde svaki čovek može da ima svoj auto. To je mesto gde se bogati voze javnim prevozom." - Enrique Penalosa