Da, slažem se kakva bi priča ovde bila da je bio nibus kojim čudom. Svakako, udarac je dobio na najranjivijem mestu, po sredini i ni jedan deo strukture oko osovina nije mogao da apsorbuje energiju. Negde sam pročitao da ga je tako bočno gurao desetak metara, dok ga nije sa obe strane naslonio na bandere (sačinjene od mreže metalnih profila da drže kontakti vod i trpe silu baš po pravcu udara) i onda jednostavno prošao kroz njega. Ne mogu nigde da nađem podatak o masi tog 711 voza. Nije ona velika za voz, pretpostavljam oko100 tona. U momentu udara bio je sigurno sporiji od tih 70. Najvažniji je podatak o vidljivosti u trenutku nesreće jer od toga zavisi i trenutak kad je mašinovođa počeo da koči, i da li je počeo odmah da koči ili je prvo nekoliko sekundi puta19m/s svirao?
A to što se autobus raspao, kao i to što ga je izvesno vreme gurao, mislim da je baš spasilo veliki broj putnika, jer je dozvolilo apsorbovanje određene količine energije udara, kao što se na vozilima i prave deformabilne zone za upijanje te energije. Nepovoljno je i to što je autobus niskog poda, niži od voza koji ga je praktično istisnuo na obe strane, skoro kao što bi gnječio auto. Sa druge strane, voz nema zonu deformacija, osim nešto površinskih lima napred, a najistureniji deo je i strukturno najjači - kupila, koja je direktni nastavak šasije, tako da se udar podužno rasporedi na ceo prvi deo. Kupla je na vrhu zašiljenog dela i to se kao klin zabilo u zonu poda. Oko stakala autobus i nema neku veliku čvrsrtinu. Tek nešto jača konstrukcija dolazi pod krovom. Rascepio ga kao sekira drvo.
Ne bi me iznenadilo da se Mercedes zainteresuje za olupinu, jer ovo može da bude koristan putokaz u budućem konstruisanju vozila. Ne verujem da je ijedan citaro imao realniji kreš test.
Na Blicu danas nastavljaju razmišljanje i kako vreme prolazi i glave se hlade, sve jasnije se vidi da ima krivaca i izvan sedišta vozača. Tačno je da ima mnogo prelaza, ali siguran sam da nema onih preko kojih prelaze autobusi a da nema branika. Ne može se, jasno je, staviti rampa na baš svaki prelaz svakakvog puta preko pruge, ali se mogu za ne mnogo para, bolje obezbediti. Desetak metara pre prelaza treba postaviti usporivače (ležećeg polocajca ili nešto slično) što bi prisilno usporilo vozilo, a vozaču dalo vreme da razgleda, stane i opet krene. A sam prelaz mora da bude potpuno ravan i i u istoj ravni sa kolovozi, kako bi vozilo što pre prešlo i kako se vozačeva pažnja ne bi preusmeravala na grbe i rupe na samim šinama, umesto na primarnu opasnost. Baš to mislim da je ovde bilo. Uz možda i opšti pad koncentracije, nedovoljnu vidljivost i nepovoljnu konfiguraciju samog izlaska na šine za niskopodni autobus, ispunili su se uslovi za katastrofu. Jeste kriv, nije stao, nije kao na ispitu upadljivo pogledao na obe strane, ali ako je vidljivost bila slabija od 250m, nije ni mogao da izbegne nesreću. Još jedan podatak nam je neprecizan: tih sedamdesetak km/h, da je pik brzine pred kočenje, ili brzina u momentu udara? Ne mogu na netu nigde da nađem snimak koji sam pomenuo pre nekoliko dana, na kom beli citaro posle nesreće baulja preko. To traje, ljudi! Pa koliko je voz mogao da pređe otkad je čovek koji metar pre prelaza gledao, a onda se polako uspinjao na šine, brinući da ne zaljulja putnike i ne ošteti autobus.
Nije svejedno ni odakle je gledao. Ako je gledao neposredno uz šine, mogao je da vidi samo čeoni deo voza koji zbog dvobojnosti i ne male sive i staklene površine i nije upadljivo u jutarnjem sivilu magle. Ako je gledao ranije, pre prelaza, mogao je da vidi dužu bočnu stranu, ali bez svetala. Napravite eksperimente. Pogledajte kako su vozovi označeni svetlima. To nije uočljivo, uopšte. Ovaj voz ima led svetla i ona jesu nešto bolja nego na starim, ali ne osvetljavaju, nemaju nikakav snop, već su jako difuzna, i ona samo označavaju voz, možda nešto više od pozicionih na drumskim. Za osvetljavanje pruge oni koriste moćni, centralni far (farove).
Mnogo mi je žao tog mladog čoveka koji će osim sa teškim povredama morati da se bori sa mnogo čim. Biće kažnjen, odležaće, i doživotna prođe, što bi rekao ŽL, ali ostaje velika trauma. O porodicama poginulih, prekinutim mladostima, invalidnostima da i ne govorim. Strašno! Raspisao sam se možda previše, ali od prvog momenta vidim da postoji još i direktnih i indirektni krivaca i krivica, osim njegove.
"U ŽELEZNICAMA SAMO GASE POŽARE" Za četiri godine poginulo je 28 ljudi na pružnim prelazima, a tek SVAKI ČETVRTI IMA RAMPU
http://www.blic.rs/ds018x6