Prošle nedelje, beše bio petak, negde predveče, već je bio mrak, na Banjci čekam trolejbus i dolazi vozilo sa linije 40 (beše bio T-2044, nisam siguran, ali nije ni važno to sad za ovu priču).
Pogledam ima li gužve, kad vidim ima putnika podosta, neki i stoje, uglavnom mesta za sedenje zasigurno nema.
Odjednom, kak oje stao u stanicu i počeo da otvara vrata masa putnika ustaje i tras svi na najbliža vrata, ispadaju iz trole kao opareni.
Ulazim, odjednom ima mesta za sedenje možeš ladno da biraše gde ćeš, ja sednem ono gde ima dva mesta, kad čujem, pi, pi, pip.
Ušla kontrola i blokirala validatore i kreće kontrola. Onda naravno provalim što se trola ispraznil, ali je najjače da su ovi iz trole videli kontrolore, a ja uopšte nisam provalio da oni stoje na stanici, na svega par metara od mene.
Prilaze mi njih dvoje kontrolora, mlađi neki dečko i neka isto mlađa, onako simpatična kontrolorka, a ja onda započinjem dijalog:
"Baš lepo ovako, vi uđoste, oni od vas beše ko đavo od krsta, obezbedili ste nam mesta za sedenje".
-"Pa eto, kad već plaćate kartu da vam barem obezbedimo da sedite i da se vozite ko ljudi", odgovara kontrolorka.
"Da, da, samo treba češće ovo da praktikujete".
-"Ti si jedan od retkih koji nam se obraduje i koji nas podržava".
"Samo napred, od mene uvek imate podršku".
A, i danas slična situacija u TMK 344-310...
