U dva izvorna Kosmajca sam se vozio juče u podne...
Idem redom, pa tako prvo pišem
A-265 (FAP A-537.2; 2002. godište), trebalo bi da je ovo
4/50 (dvosmenac), ono je
II smena, a menjao je A-187, legendarnu Mečku sa ovog polaska i linije...
Ijao, došao ja na Banovo Brdo kad na 50ici mene i ortaka čeka FAPčina, jeste da nije ona najstarija, ali opet mi nekako bilo drago, beše pre toga sam se vozio u FAPčini na 1/20 (A-272; pisao kontrolu).
Ne deluje ukošeno, ovako limarijski što se toga tiče je u redu, mada oplata ni malo ne blista, ima metsa gde je oštećen, izudaran. naročito sa zadnje strane vozila. Vrata ok rade, ne zaglavljuju, ali zato zaglavljuje, ustvari ne može nikako, ni s jedne strane, da se zatvori II lufter, a ono ni do Žarkova nismo stigli, a udari kiša da pljušti, tako da su se ovi fino nakvasili do Rakovice, kada sam ja sišao, a kiša se tad pojačavala, a inače prokišnjava od prozora, vrata, samo sipa sa savih strana. Ne znam kakav je od dole, gledano sa kanala, ali pretpostavljam da ni mal one blista, da je truo.
Visina je u redu, do Skojevskog je bio pun, ali nije ni malo padala visina. Fino i ravnomerno iznivelisana, onako udoban, trapovi se ne čuju. Amortizeri deluju u vožnji da su sasvim ok, ne lupa, ne trese, ne skače.
Ide onako solidno, sad ono mu dođe sve ravno i nizbrdo od Banovog Brda do Rakovice. Menjač je automatik, Voith, četvorobrzinac, dosta često onako muški (svojstveno za FAPčine) cima i kida menjač, kada prešaltava (moguće da je nizak nivo ulja u HSPu). Kočnice u redu, ispravni su i nožni i ručni retarder, malo kliza kada je mokar kolovoz.
Tahograf je marke "Kienzle", brzinomer je ispravan, obrtomer nije, sat je ispravan i tačan, km sat beše zaglavljen.
Merač za gorivo nije ispravan. Prtisak ulja od oko 2 do 6 bara. Temperatura ide od oko 80 do 85 stepeni C, stalno, ok održava. Pritisci vazduha za kočenje i na prednjem, a i na zadnjem kočionom kolu drži između 7,5 i celih 8 bara.
Ispravni su svi validatori u putnički salonu kao i panel kod vozača.
Pozadi fali fluo cev i čini mi se nekoliko ih je neispravno u putničkom salonu.
A, što uđe gore na Brdu, ali posle mene, jedna gospođ... gospođica, da, da, al em sede iza mene, em je išla samo par stanica... Pu, reko, ali sam baksuz... Ozbiljno sam se iznervirao...
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
I tako iznerviran i potrešen nastavim dalje (

) i na nagovor ortaka odemo na
1/54 (trosmenac), a tamo redovan
A-96 (IK-103F; 2005. godište),
podne (II smena). Inače ovo je ja mislim prvi put u životu da sam ušao u auto sa ove linije, što bi značilo da je to jedino linija u koju do juče nisam ušao.
Išli od Rakovice do Lole i mogu vam reći da je ono haos koliko ima putnika tamo, a svi silaze, mahom, dole na Kružnom putu ispod Pevca. Verovatno svi tu žive, mada mi je malo bilo neobično koliko tu stanovnika ima. Inače ja sam ranije mislio da taj auto zvrnda prazan po ceo dan, pa da su im zato i ukinuli šihtu (3/54), kad ono jok, nema ni da se sedne kad se uđe.
Auto kao auto nije tako loš. Limarijski je ok, nije nešto mnogo loše. Nije ukošen, oplata je relativno dobra, korozije ima, ali ne nešto puno. Unutraje isto u korektnom stanju što se tiče vrata, prozora, panela, patosa, plafona, poklopca motora, šipki... Nije nešto puno ni rastrešen, relativno je udoban, fino je i visina iznivelisana, ne pada, ne štosuje. On beše jeste na onom spisku za remont, mada mislim da ima hitnijih od njega, ali opet s druge stane ko zna na šta liči od dole, a ni jedan remont do sada nije imao.
Vuče dosta dobro, eno i uz Kružni put od Kneževca se popesmo bez većih problema, mirno i fino prima gas. Čak i pun putnika dosta dobro izvlači. Menjač ZF, automatik, četvorobrzinac, išalta sve četiri brzine dosta mirno i bez poteškoća. Ispravni su i nožni i ručni retarder, hvataju dosta dobro, ali su gume blaga katastrofa, pa mora sasvim lagano i po malo da se koči, jer neverovatno kliza. Nisam posle zagledao gume, ali mora da su ćelave za sve pare.
Tahograf je marke "Kienzle", ispravan je brzinomer i sta, za km sat nisam siguran, a obrtomer nije ispravan.
Merač za gorivo nije ispravan, struja na akumulatorima je na oko 26 do 27 V, stalno.
Pritisak ulja u motoru ide od oko 2 do 5 bara, normala. Temperaturu drži na oko 80ak stepeni C, a Boga mi i bilo je dosta sveže napolju.
Pritisci vazduha za kočenje i na prednjem, a i na zadnjem kočionom kolu drži između 7,5 i celih 8 bara.
Ispravni su svi validatori u putničkoma salonu, kao i panel kod vozača (kontrole nema, niko ne kuca kartu).