Nekada me i gurne, a nekada i sam priđem.

Ali ako me guraju ne zove se Matrix, nego napaljni bik ili vo.

Baš nekidan stojim da uđem u bus, i nešto me s leđa udari u rame i to baš onako dobrano. Okrenem se kad ono djedica se gura da uđe, a bus tek došao na stanicu, početna stanica. Prazan, a nas napolju 10 i on se gura. E reko sad u inat nećeš ući, stanem isprd njega, zaklonim ga cjelog, propustim njih troje-četveru da uđu i uđem i ja prije njega. Pa eto ti ga, guraj se.
