Nisam hteo ništa sinoć da pričam kada sam isplanirao današnju turu na potezu 400 da bi bilo iznenađenje, a to je da nakon dolaska iz Ralje, autom sa 3/408, sačekam Sanos-a sa GB 228 da se uključi u II deo šihte na terminus Voždovac i da s majtor Srkijem krenem put Zuca.
Tako je i bilo i u 14:10 krećem autom sa GB 228 sa 4/403 sa terminusa Voždovac ka terminusu Zuce i potom se opet istim vraćam na terminus Voždovac.
Dugo sam čekao taj dan kada ću detaljno isfotkati ovaj auto i kada ću iskontrolisati instrumente na komandnoj tabli. Taj dan je bio danas i zbog toga sam zaista, veoma, srećan.
Šta mnogo da kažem o našoj staroj, dobroj legendi...
Drži se, dosta dobro se drži. Karoserija u ok stanju, nema korozije nigde, drži se oplata, čak nije ni izudaran na mnogo mesta, a što je interesantno sa zadnje strane ima plavi logo GSP-a "Beograd" i plavi konto. Tu je i nova kuka za vučenje. Sad, zamerka, kod I sedišta, kod I vrata malo prokišnjava, između plafona i svetiljke.
Sad ono što sve najviše interesuje, a to je ponašanje u vožnji.
Odmah čim se uđe i kasnije u vožnji po zvuku se može zaključiti da nema više motor "Mercedes Benz", već MAN-a i starom Ikarusa (čini mi se iz rashodovanog auta sa GB 013). Iskreno, meni, se to ne dopada, nema više one Mečke koja brunda i grmi onako silno, već je tu Mančuga koja reže, ali dobro. Vuče dosta dobo, dole u Zuce Brđanima izvlači bez poteškoća.
Manuelac naravno, šalta se dosta dobro. Zna da malo prilikom prešaltavanja zakrči i lupi menjač, ali ne mnogo. Inače ima kombinovano kvačilo (sa pneumatskom pojačivačem).
Koči dosta dobro, nema veliki zaustavni put.
A, sada i par reči o instrumentima:
Tahograf (ne znam koji je proizvođač u pitanju) nije ispravan, a kazaljka brzinomera je stalno na nuli. Sat radi, ispravan je, ali kasni oko 3 sata.
Pokazivač za nivo goriva u reezrvoaru mislim da nije ispravan, a kazaljka je zakucala na kraj skale.
Pritisak motornog ulja je na leru stalno na oko 2 bara, odnosno malo manje, dok je u vožnji do oko 5 bara.
Voltmetar za merenje napona na akumulatoru SANOS-i fabrički nema ugrađen.
Temperaturu rashladne tečnosti u motoru drži do najviše 88 - 90 stepeni C, a ovako je normala na oko 85 stepeni C.
Na prednjem kočionom kolu pritisak oko 9 bara, a na zadnjem na oko 7,5 do 8 bara.
Radi panel kod vozača i svi validatori u putničkom salonu.
Osvetljenje u vozilu je svo ispravno.
Grejanje napred, kod vozača i Bože pomozi, ali pozadi, u putničkom salonu, jako slabo, gotovo nikako, ne radi, a još i vrata jako slabo dihtuju.
A, kakva bi to kontrola ovakve jedne legende bila da nema fotografija, pa evo:
SANOS S-115 sa GB 228 sa 4/403 (II deo šihte), oko 14:55 na terminusu Zuce:
Enterijer, putnički salon:
Komandna tabla sa sve panelom i štampačem kod vozača:
Originalna papučica kvačila:
Originalna papučica gasa (desna, leva je papučica kočnice, ali nije originalna):
Nadam se da vam se dopadaju fotografije.
Meni još samo preostaje da se zahvalim kolegi Srkiju na udobnoj vožnji u staroj legendi, na ugodnom boravku i ovim putem ga puno pozdravljam, zaista mnogo dobar vozač i što je najvažnije mnogo dobar čovek
