Nesto zanimljivo postoji zapisano na
www.lokalpatrioti.com. Slazem se sa svim napisanim.
Busevi naše mladosti (Riječke legende)
Vozili su nas u svaki kutak Rijeke i okolice, tutnjali svakom ulicom, cestom, budili nas ujutro i uspavljivali navečer. Njihov zvuk se čuo stotinama metara a njihovu ruzinavu narančastu boju nismo mogli fulati!
Za ući u njih smo trebali alpinističku opremu a za izaći nam je trebao padobran. Lomile su se noge,zglobovi, itd., ali voljeli smo ih!
Voljeli smo one bočno postavljene stolice gdje nam je glava išla lijevo-desno svaki put kad je šole mijenjao brzinu,kočio i ubrzavao, voljeli smo slušati svakakve čudne zvukove koje su ispuštali u vožnji!
Voljeli smo krčanje mjenjača i neizostavni ''međugas''!
Voljeli smo se spuštati niz Piramidu u kasnovečernje sate kad su ''šoleti'' dali oduška i stali na gas (linije 1,1A,6,7,7A) te sa tutnjavom kompresora kočnica zaustavljali jureće legende.
Voljeli smo zvuk starog dizela ma i samo pojavu starih Sanosa
Danas su rijetkost na riječkim cestama, zamjenili su ih dosadni, umjetni i plastični turbodizelaši bez duše.. nije više gušt voziti se gradskim busom, nema žuljanja stolica, škripanja i buke, vožnja je postala samo put od točke ''A'' do točke ''B''....
Vremena se mijenjaju,tehnologija ide naprijed,gorivo i karte su sve skuplji, a mi se i dalje sjećamo naših dobrih starih Sanosa!!!
VRATITE NAM SANOSE, BUSEVE NAŠE MLADOSTI!!!!!!!!
I onda idu ove slike.
