Sve ovo je ispričano mali milion puta. Da si malo bolje pratio i čitao forum sam bi došao do zaključka...
EUKALIPTUS je napisao:Kako mogu da mi budu jasnije stvari, autobusi se prave za naše uslove, za naše puteve.
Vidi ovako, kada bi pravili idealan autobus za naše puteve i uslove izgledao bi otprilike kao tenk (samo naravno bez topa na krovu

). To što naša vozila svakodnevno izdržavaju u (ne)normalnim uslovima je za svaku pohvalu, i pravo da ti kažem super je kako još uvek funkcionišu. Preporučujem ti da dođeš ujutru oko 7:30, 7:45 na Zeleni venac i da sačekaš par 65-ca, veruj mi dovoljno će biti samo da ih pogledaš... Nije li ista ta fabrika (proizvođač) propisala dozvoljeni broj mesta za stajanje i sedenje? Pokušaj da zamisliš broj putnika u tom trenutku u autobusu kada putnici bukvalno vise iz njega, i kada 5 minuta autobus ne može da krene iz stanice jer vozač ne može da zatvori vrata. Nije li isti taj pametni Nemac koji proizvodi te
Mercedese kojima se svi dive ugradio senzor koji kada se vozilo preoptereti onemogućuje dalju vožnju. Šta misliš zašto?
E sad zamisli taj preopterećeni autobus kako gazi po "finim" drumovima, nalik ovom na starom Železničkom mostu:
Smer ka Crvenom krstu:

Smer ka Zemunu:



Na to da dodamo i svakodnevno (ne)održavanje od strane GSP-a, jer firma prvenstveno nema dovoljan broj delova, ali ni radnika za popravku onolikog broja vozila, pa tako često vidimo slučaj vozila koje mesecima čeka delove zbog kvara (a usput služi kao izvor drugih delova za popravku/krpljenje ostalih autobusa).
I tako svaki dan, mesecima, godinama... Dolaziš do zaključka da autobus adekvatan našim uslovima ne postoji, barem ne dok je ovakvo stanje.
EUKALIPTUS je napisao:Možda nisam stručnjak za mehaniku i elektroniku, ali vidim da oni IK-218n koji su odjednom preplavili ulice, NISU BILI ISPRAVNI od prvog dana. Sledeća serija je bila malo bolja. Jel kontroliše neko tu proizvodnju?
EUKALIPTUS je napisao:...ono su šklopocije...
Ne znam koliko si stručan po pitanju mehanike i elektronike, ali baš zato što su ti isti
Ikarbusi Ik-112N i
ik-218N odjednom preplavili ulice, i zato što je njihova isporuka bila čist politički potez jer su vozila bila ekspresno sklopljena a samim tim i nedovršena, logično nisu valjali i svi su vraćani na doradu. Posle je sticajem okolnosti poništena garancija na njih, pa su svi autobusi pali u ruke održavanja GSP-a koji je glavni krivac za njihovo jadno stanje posle samo 5 godina eksploatacije. Koliko god oni bili lošije napravljeni, loše održavanje ih je upropastilo i to niko ne može da ospori.
Druga serija jeste bolje odrađena, ispravljene su greške sa prve i zasada ti autobusi rade bez ikakvih problema, takođe GSP je poslao svoje inženjere da kontrolišu samu proizvodnju koja je trajala duže . Naravno, na iste važi garancija, servisiraju se u fabrici a ne u GSP-u što je svakako bolje.
EUKALIPTUS je napisao:O kojim mi potrebama tržišta govorimo...
Gledaj, prvo i osnovno pravilo je da tržište diktira proizvodnju u fabrici (bilo da su u pitanju autobusi ili pak čokoladice...). Ako tržište teži ka tome da se nabavljaju niskopodna vozila, a naš GSP kao jedan od većih prevoznika u regionu i kao deo tog istog tržišta mora da se modernizuje i samim tim obnovi, fabrika logično počinje sa razvojem traženog vozila, što je
Ikarbus konkretno i radio. Projekat
Ikarbusa ik-112N i
Ikarbusa ik-218N je dobro osmišljen (Italijanski
Bredamenarini radi svoje modele
Avancity na osnovi modela
ik-112N i
ik-218N, kao i međugradski
Lander koji je u suštini našminkani
ik-312), ali nažalost loše realizovan. Prototipovi vozila koji su predstavljeni na sajmu 2006-e godine su bili zaista kvalitetni, i obećavali su mnogo, u svakom pogledu nisu mnogo zaostajali za konkurencijom, ali nasuprot tome isporukom serije od 100 komada 2008-e godine usledio je potpuni kontrast. Ipak isporukom druge serije, kao i isporukom 20-ak vozila privatnicima
M&M trans i
Veoliji dokazali su da to može da bude bolje, i da ima još prostora za napredovanje naravno ako se situacija po pitanju same fabrike popravi.
Da se vratimo na priču o starim Ikar(b)usima. Modeli iz serije
ik-160 i
ik-110 su se proizvodili punih 16 godina od 1980-e (1979-e izašli prototipovi) do 1996-e. Nova generacija i prvi primerak sa oznakom
ik-201L su predstavljeni 1993-e godine, i taj model se naravno redizajniran i modernizovan nekoliko puta, proizvodio sve do 2006-e, dakle punih 13 godina. Sasvim dovoljno, vreme je bilo za novu generaciju. Naravno ta ista nova generacija niskopodnih nije niti će ikada biti ista poput svojih prethodnika jer oni osim znaka nemaju ništa zajedničkog. Tehnički sasvim drugačiji počev od šasije, agregata... preko opreme i same izrade, niskopodni nisu napravljeni da izdrže nemoguće i naravno da će
Nemanjin 448 teško nadmašiti starog
412, ali da se razumemo, ako se vozila budu čuvala i održavala potrajaće nam. Realno gledano ne može biti ista vožnja starudijom starom 20 godina koja je bučna, nema grejanje, trula i šuplja na sve strane i vožnja novim niskopodnim, tihim i ugrejanim autobusom. Ma koliko god mi voleli i cenili stare
Ikaruse, njihovo vreme je prošlo. Vreme im je za penziju.
Imamo mi i
Mercedese i
MAN-ove u voznom parku, isti nisu u ništa boljem stanju od
Ikarbusa (čast
Japancima iz pogona
Novi Beograd koji su i posle 10 godina u dobroj formi), sve to možeš lako da vidiš na osnovu slika sa foruma. I kao što rekoh, dok se stanje generalno ne popravi, ne vredi nama ni 500 novih
Citara...
