Dođem
sinoć (III smena) na
8/26 (trosmenac), kad tamo najpre redovnjak, vidim crveni se nešto ovamo gde sam ga čekao, kad tamo stvarno glavom i bradom
A-1025 (IK-201; 2002. godište)...
Ura, ja skačem od sreće, kad idi bre njemu visina tresnula u desnu ***CENZURISANO***, onako ne baš puno, ali naginje se ipak. Kad se uđe unutra tačno se oseti kako je nagnut u desno i mora i sporije da se vozi, jer već onako po malo štosuje, nije baš neka udobnost i nema šta drugo nego garaža bate.
Kad dođemo na Dunavsku, dolazi iza nas 9/26 (dvosmenac) sa
A-795 (MAN Sl 283; 2003. godište), koji ima da odradi još jedan pravac (do Jerkovića i onda garaža). Ajde, ništa uzmemo mi A-795, a koleza teraj A-1025 za garažu, taman da 8/26 ne gubi ni jedan poluobrt i s njim smo sve odradili.
Ovako je A-1025 dosta dobar, fino ide, mislim prima gas samo tako, samo lagamo je moralo da se vozi, zbog te visine (ono bre FAP style, nije baš često na Ikarima da se to dešava). Šalta samo tako, lagano, fino, menjač je "Voithov", automatik, četvorobrzinac. Kočenje dosta dobro, ima ispravan samo nožni retarder, ali ok hvata, stanilnau ima samo dole gde i ručnu, sve hvata, sve drži.
Limarijki je picikato... Nema šta ni da se kaže posebno, utegntu, prav ko strela, prikolica savršeno poravnata sa prednjim delom vozila. Visina - tresnula u desno, leva strana ko da ima grbu. Unutra je komplet ispravno LED osvetljenje putničkog salona, a i čist je ovako, kako vozačev prostor tako i putnički salon.
Tahograf je marke "Kienzle", brzinomer je ispravan, obrtomer nije ispravan, sat je ispravan i pokazuje tu negde tačno vreme.
Merač za gorivo i voltmetar nisu ispravni i kazaljke ne mrdaju sa nule. Pritisak ulja u motoru ide od oko 2 - 2,5 bara na leru do nekih 5 - 6 bara, pri višim obrtajima.
Temperatura na kao 80ak stepeni C, ali povremeno ona kazaljka krene da baca ko blesava, pa ga zaleši i na kraj skale, tako da Boga pitaj da li je tačno tih 80ak što inače pokazuje.
Pritisci vazduha za kočenje i na prednjem, a i na zadnjem kočinom kolu drži na nekih 8 do 9 bara, stalno.
Ispravni su svi validatori u putničkom salonu, kao i panel kod vozača.
E, a i mi ko prava gospoda nastavljamo sa Japanezerom...
A-795 - zamenjena je sijalica levog fara, to je ono što je bila primedba pretprošle srede, ono kada sam isto bio na 8/26 s njim, a eto stvoriše sijalicu i zmenjena je sad, šljasti, nije preporučljivo dugo gledati u farove (izaziva zamućenje očnog sočiva

)... Nisam ga fotkao ponovo, jer bi maltene sve bilo isto kao i prošli put.
Oo drugo je ok sve manje - više, a i nije se ništa skroo promenilo od prošlog puta, od te srede...
Vule ok, ono kao što sam i prošli put pominjao uz Todora Dukina i Maksima Gorkog pun kada je mora samo I brzina, pun gas, uz zviždanje i šištanje turbine, se nekako uzvere. Šalta mirno, kočnice su dosta dobre, a posebno ručni retarder.
Temperaturu ne diže iznad zelene zone, znali cca do najviše 90ak stepeni C, a ovako na nekih 80 do 85 stepeni C. Znali drži ono crevno za vodu kod motora, nije prslo!
Pritisci vazduha za kočenje i na prednjem, a i na zadnjem kočionom kolu drži na nekih 9,5 do 10 bara, stalno.
Pritisak ulja u motoru ide od oko 2,5 do 6 bara, znači od lera do posle 1500 - 1600 obrtaja kad nabije.
Beše neispravan merač za gorivo, ko i propki put, tako mi se barem čini.
Brzinomer je neispravan, km sat radi, tahograf negde kuca oko 690 000 km... Obrtomer je ispravan, 550 do 1600 obrtaja šiba. Sat je ispravan i tuje negde i pokazuje tačno vreme.
Ispravni su svi validatori putničkom salonu, kao i panel kod vozača.
LED rasveta putničkog salona je dosta jaka.
Pumpa volana se ne čuje ni malo, volan ide besprekorno.
Šoferka je malo naprsla u gornjem desnom uglu.