Koliko god bili lepi, simpatični ili ne, morate poštovati SOR zbog svog jedinstvenog pristupa jednom vozilu.
SOR ima svoj pristup vozilu koji nosi već godinama i provlači ga, kako kroz gradske, tako i kroz međugradske autobuse. Jednostavnost u njihovom dizajnu daje lakšu mogućnost održavanja, mali motor (u gradskim ugrađuju 5.7 litara u solo, 7 litara u zglob) ne daje vozaču mogućnost da ga siluje (naravno, ako je u pitanju ravna deonica) ali obrtni moment ne manjka zbog ugrađivanja malih točkova. SOR ne preteruje sa staklenim površinama, što je danas moderno, iz prostog razloga - stakla su daleko teža od lima. Unutrašnjost gradskih modela je takođe asketska, ali ne i ružna. Lomljenje krova na low-entry autobusima jeste ružno, ali takođe smanjuje težinu, i tako dalje. Česi su jako praktičan narod.

Sve u svemu, SOR je zanimljiva tema za istraživanje. Međutim, da je najbolji, ne bih rekao. SOR pati od manjka završne obrade, a izvozno tržište, osim Slovačke i Srbije, skoro i da ne postoji. Ipak, to ih ne sputava da zadrže svoj pristup autobusu i sasvim ponosno nastupe na velikim evropskim sajmovima sa totalno drugačijom pričom.

Upotreba mojih fotografija u medijima, kao i u promotivne svrhe, nije dozvoljena bez moje pismene saglasnosti.
"Razvijena zemlja nije ona gde svaki čovek može da ima svoj auto. To je mesto gde se bogati voze javnim prevozom." - Enrique Penalosa