od Kesha » Ned Feb 25, 2018 12:57 pm
Da je stanje u fabrici loše, verujem bez imalo sumnje. Više puta sam pisao da se Ikarbusom država konačno mora ozbiljno pozabaviti, ako zaista žele da opstane, ili misle da ga još 20 godina održavaju pod infuzijom da bi imali čime da manipulišu u Beogradu. Ne mogu da razumem da se bar kadrovskom politikom ne mogu pozabaviti. Ako su u fabrici ostali samo stariji radnici, ne piše im se dobro. Znam da zapošljavanje novih kadrova košta, a ako se bude previše čekalo, koštaće ih još i više. Pa valjda sutra neko mora i da zameni one koji nemaju još mnogo do penzije. A verujem da im je motivacija na vrlo niskom nivou. Pritom, bojim se da ne bi imao i ko da eventualno obuči podmladak. Više je nego očigledno da im rokovi predstavljaju veliki problem, a rade sa tako malim brojem ljudi, uz nedostatak adekvatnih sredstava za rad. Šta se tačno očekuje od fabrike u takvom stanju, to samo vrhuška zna izgleda. Koliko bi otprilike novca bilo potrebno, teško je proceniti, a lično ne mislim da za ona osnovna ulaganje trebaju desetine milona evra. Više mi se čini da manjka adekvatnog plana i volje da se nešto uradi.
Što se tiče 312-ice za Suboticu, i mene interesuje šta sa dešava sa tim autobusom. No, iako kasne, pošto im je rok bio određen za početak ove godine (pretpostavljam kraj januara), nema govora o 200 dana koje pominješ Patriče. Takođe, daleko je od toga da je prošlo čak godinu dana od porudžbine. Ne treba preterivati. Ikarbus po nekom mom mišljenju, nipošto ne treba da se upušta u proizvodnju turističkih autobusa. IK312 im je trenutno maksimalan domet da tako kažem, a kao što možemo videti, šanse nisu velike da makar i on zaživi, odnosno, da se vrati na velika vrata. Trenutni asortiman proizvoda im i nije tako štur, a možda bi mogli da se pozabave proizvodnjom mini i midi, što gradsko prigradskih, što međugradskih modela. Čini mi se da na našem tržištu ima potražnje za pomenutim kategorijama autobusa. Opet, konkurencija je tu izuzetno jaka među niskobudžetnim proizvođačima. Za iole ozbiljniji izvoz, morali bi u najskorije vreme da se pozabave alternativnim pogonima, pošto dizelom progonjeni agregati u Evropi nemaju budućnost. Tu su i tržišta zemalja u razvoju doduše, ali su i ona većinom deo EU. Rusija sa druge strane ima već veliku ponudu sopstvenih proizvođača, a tu su i Kinezi koji po malo, ali sigurno uzimaju deo kolača na istočnoevropskom tržištu (o Aziji i da ne govorimo). Iako bih voleo da se Ikarbus izvuče, sudeći po sadašnjim tokovima stvari, plašim se da su šanse za njihovo konkurentno učešće na tržištu jako male, a država, do sad dokazano više puta, nema pravu strategiju za spašavanje fabrika poput Ikarbusa. Na kraju, ostaju potencijalni kooperanti, za koje se takođe može videti da trenutno nekog ozbiljnog potencijala nemaju, mada, može biti i sa grešim po tom pitanju.