a tome nije kraj

juče sam bio na nekoj plesnoj večeri kod studentskog trga, i vraćao sam se sa koleginicom sa faksa poslednjom 29kom. ušli mi, seli tamo na ona sedišta što su "naspramna", a naspram nas dva klinca od oko 15, 16. samo u jednom trenutku, mali koji je dremao naslonjen na prozor, poče da se klati nešto, savio se, pita koleginica "jao, šta ako povrati?" ja reko "ništa, samo digni noge

", sekund ipo kasnije mali baca peglu

a da stvar bude zanimljivija, trola prepuna, klima radi a prozori zatvoreni

svi naravno kreću da se smeju, što zbog malog koji pije iako mu ne ide, što zbog moje koleginice što ne zna gde će sa nogama. dam ja njegovom drugu maramice, da ga malo sredi, a sve vreme se smejem i pokušavam da ne bljunem i ja, pošto imam običaj da u sličnim situacijama tako reagujem.. sledeća stanica, hvala bogu, čubura, izlazim ja, izlazi koleginica, izlaze klinci, ja odem do vozača, otvori mi lik vrata, ja reko "majstore, eno tamo neki klinac bacio peglu, čisto da vas obavestim, da napomenete u garaži".. čovek se nasmejao zahvalio i produžio dalje

ah da, a da stvar bude zanimljivija, koleginica živi u VML-u, sišla je jer joj je bilo muka, a posle od muke nije znala šta će, oće noćni ovaj onaj, pa tamo pa ovamo

naravno, pošto mi je kolginica i X puta mi je dala beleške, nisam mogao da je pustim da ide sama, pa sam je odbacio do garaže
