E šibam dalje s kontrolama... Idemo prvo ponedeljak, pa onda i utorak. Išao sa i
sa Mutketom A-85 (IK-103F; 2005. godište) na 3/405 (trosmenac) u podne.
Ovaj Mutke me do nekle prijatno iznenadio, mislim nije imao neki ozbiljniji remont, niti neku peglu, a opet se drži sasvim zadovoljavajuće, još kad imamo u vidu da nije rađen stvano je ok autić.
Prvo spolja je prav, nije ukošen, oplata relativno dobra i zdrava, bez maltene imalo korozije. Nema nekih pukotina i oštećenja, poklopci ono standardno, nije ni nešto musav. Ovako se u vožnji trapovi ne čuju, relativno je miran, fino špiluje po asfaltu, samo ono meki jastuci pa ide ko lađa, naročito kad staje. Visina u redu, ne štosuje, nije bilo neke gužve, pa smo ljudski spičili do Avale do Banjice.
Ide solidno onako fino povuče, nije produvao, barem se ne vidi i ne oseća. Startan onako umereno, nije loša makina. Menjač malo zezucka, hoće nekad, mada ređe, da onako ošine i to nekako najviše kad se otpusti gas. Kočnice dobre, čini se dal beše da ima i ručni retarder.
Tahograf je tu "Kienzleov", brzinomer ispravan, obrtomer beše nije i kazaljka je negde zaglavljena, sat ispravan i tačan, a mislim i da km sat kucka.
Kazaljka meračaza gorivo zabila u kraj skale, znači van stroja. Struju na akumulatorima drži negde na oko 25, 26 V. Ulje, pritisak 3 do 6 bara. Temperatura ok, između 80 i koji stepen do 85.
Vazduh i napred i nazad na oko 8 bara, prosek.
Valjda su mu i ispravni svi validatori u putničkom salonu, kao i panel kod vozača.
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Posle
4/25P (dvosmenac), uveče, a tamo FAPčina, malo novina generacija, A-265, umesto A-496, kojeg u zadnje vreme tamo i ne zatičem.
Odmah oči bode displej, zaglavljen, riknula upravljačka jedinica, zaboo na 304 i neku škrabotinu za odredište, ali je propisno obeležn papirnim pokazivačima i sa prednje i bočne i sa zadnje strane. Ono svi gledaju dole u papir, a ja piljim gore u displej...
Ovaj, Fapče, ko Fapče, mislim drži se onako solidno, može s njim da se odradi, ali nije nešto posebno, naravno. Onako malo je rastrešen, malo lupa i trese unutra u salonu. Spolja limarija se drži, korozije nema, ima na par mesta sigurno po neko osrednje oštećenje. U redu je visina, ne štosuje, trapovi se malo čuju.
Ide dobro kad mu se rokne gas u patos, znači Todora Dukina, Maksima Gorkog pa čak i solidno popunjen, ne baš krcat, ide lepo, fino sve to izvlači. Menjač hoće da kida i cima, pogotovu ona ista priča kao i kod 85ice, otpusti se gas, stoji u D, ručna puštena e onda zvizne onako jednom, kratko i jako. Kočnice dobre, tu je čak i ručni retarder koji radi, ali mi se čini i da nije nešto baš jak.
Tahograf "Kienzleov" brzinomer ispravan, obrtomer nije, sat i km sat jesu ispravni.
Merač za gorivo neispravan, Ulje u motoru, pritisak od oko 2 bara na leru, pa i nepto malo jače, do oko 6 bara. Temperatura dosta stalna, eno ja išao skoro ceo pravac, i tu je 80 - 85 stepeni C. Grejanje mislim da nije pušteno.
Vazduh na obe boce oko 8 bara.
Rade svi validatori u putničkom salonu kao i panel kod vozača.
Labavo je II krilo I vrata, nikako, ni kad se rukom gurne, ne može da se zatvori do samog kraja.
E pumpa volana me je oduševila, ono kad se mota ispušta takve krike i zvukove da sam se osećao kao da sam u zoološkom vrtu, ma kakev bre zoološki u pravoj, pravcatoj džungli...
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Sada od juče...
Onda i niskopodnjak, klimavi, kaNta... ili N serija... da li sam zaboravio neki nazvi...? Serija buseva u GSPu koja mislim da ima najviše nadimaka, a da je to barem zaslužila po onome kako se pokazala u eksploataciji, al... Uglavnom
A-216 (IK-112N; 2008. godište) i 8/33 (dvosmenac), umesto A-218.
Pa jeste klimavi i ovo i ono, ali kakvih primeraka ima ovaj je još i solidan. Nije me vozio nešto mnogo dugo, od Trošarine pa smo se onda verali gore ka Kumodražu, ali nije zaista tako loš. Mislim nije puno rastrešen, ne lupa i ne zveči koliko unutra (paneli dosta dobri, pričvrščeni), ne lupaju ni trapovi tako puno. Visina ok, pa ono za onu ludnicu od 33ke i nije veliak gužva, mada neko kada bi ono vide rekao bi da je pomor. Znači ok nivelacija visina, ne pada, ne štosuje.
Vuče kako tako, nije me nepto oduševio, jer da bi povukao onako ljudski mora da se stisne dobro, mada ok i tu je malo ozbiljniji uspon u Vojvode Stepe. Šalta ok, najnormalnije, bez ikakvih problema. Kočnice dobre, onako umereno jake, ispravni su i nožni, a i ručni retarder, kao i stanična i parkirna kočnica.
Tahograf kuca li kuca, nisam najbolje mogao da vidim prevaljenu km, brzinomer ispravan, obrtomer isto tako.
Ulje u motoru, pritisak od oko 2 do 6 bara. Temperatura negde između 80 i 85 stepeni C, stalno.
Ispravni su svi validatori u putničkom salonu, kao i panel kod vozača.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
I za sam kraj Kamilko...
A-49 (IK-103; 2000. godište) i ponovo 4/25P (dvosmenac) i ono mu, ja mislim opet dođe II smena.
Imao remont pre oko 3 godine i evo i danas se drži dosta dobro. Nije loš, dobar je, prav ko puška, ni malo ukošen, rekao bi, oplata se sva sija ko da je sad sišao sa fabričke trake. Visina stalno ok, ne pada, niti imalo štosuje, udoban, onako mek, a opet je bio solidno opterećen.
Sad kako vuče... pa i tu je onako osrednji, možda čak i sasvim ok. Mislim može oanko muški da povuče, lepo i mirno prima gas, gore po Vračaru lepo izvlači po onim usponima. Menjač dobar, eto kod njega je ok, šalta gotovo i neosetno. Kočnice dobre, jake, čini mi se da nema ručni retarder, samo dole na papučici, ali jak je, onako ukopava.
Tahograf "Kienzleov", brzinomer sakće, ispravan je, obrotmer nije, sat i km sat beše su ispravni.
Merač za gorivo nije ispravan. Struju na akumulatorima drži negde između 25 i 26 V. Pritisak ulja u motoru ide od oko 2 do 5 - 6 bara, sve ok. Temperatura negde na oko 85 stepeni C, tu mahom održava.
Pritisi vazduha za kočenje i na prednjem, a i na zadnjem kočionom kolu drži ne gde na oko 7,5 do 8 bara, stalno.
Ispravni su svi validatori u putničkom salonu kao i panel kod vozača.
Šiber sa leve strane vozila, I iza vozača, je na remontu naopako postavljen, pa umesto s desna na levo se otava s leva na desno.