od danilo » Čet Jan 16, 2014 8:24 pm
I po prvi put u ovoj godini obiđoh potez... potez 400. Odmah posle šihte na potez, a između toga doručak.
Krenem na 1/405 (trosmenac), u podne (u toku II smene), vidim tamo A-29, međutim ipak ne stignem na njega, ode mi za par minuta možda, a onda odlučim da sačekam 2/405 (trosmenac).
Nema njega, nema i na kraju polako u terminus ulazi A-83 (polazak u 10:20 sa Trošarine). Kad ne ide, garaža, a što nabio temperaturu 100 stepeni C, prokuvao usput, mora za garažu.
Tu je rezerva (A-3; IK-101; 1996. godište), i dok se makina pripremila, nadrukao vazduh, digla visina, krenemo u 10:35 sa Trošarine.
Spolja, par, nisam primetio da je izlomljen, doduše ovo nije 103ka pa da bude grbav. Prav je porpilično i to mislim po obe ose.
Limarija kakva takva, za godine i stanje i sve i relativno dobra, može se reći. Korozije po sebi toliko i nema, ima manjih oštećenja, ali ne i nekih krupnijih i uočljivijih. S visinom nema problema, ok je, ne pada, nito štosuje, lepo i pravilno niveliše. Udoban u vožnji.
Dosta dobro vuče, iako smo dosta kasnili nije bilo puno putnika, tako da je uz Ripanjsko Brdo izvukao u III brzini ko od šale. Startan, lepo polazi iz mesta, brzo prima gas, ma makina ipo, a reže li reže, za sve pare! Šalta se dosta dobro, rekao bi, lako idu, sve brzine, ne krči i ne izbacuje iz brrzine. Kočnice kakve takve, ispravan je nožni retarder, koči se menjačem pa to dosta znači.
Tahograf je marke "Kienzle", brzinomer je ispravan, obrtomer nije, sat jeste, km sat ne znam da li je ispravan.
Merač za gorivo "out of order", kazaljka sa nule nikako ne mrda. Struju na akumulatorima drži na oko 26 do 27 V, stalno.
Pritisak ulja u motoru drži u opsegu od oko 2 bara na leru do nekih 6 bara, posle pri višim obrtajima. Temperatura poprilično stalna na nekih 75 stepeni C, pa odatle maltene i ne mrda dalje.
Vazduh za kočenje i na prednjem, a i na zadnjem kočionom kolu drži između 8 i 8,5 bara.
Malo na usponima ubacuje izduvne gasove u putnički salon.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
I isto u podne (u toku II smene) sam išao sa 5/48 (trosmenac), a tamo A-185 (Mercedes Benz O345 Conecto; 2005. godište), a ja najpre (bezveze) trčao u Arivinu 47icu.
Od mene ovaj auto ima samo reči hvale, odlična, očuvana Mečka, nemam zamerku.
Ustvari imam... jedina zamerka mislim da se odnosi samo na pumpu volana, koja se čuje i grebe i lupa prilikom namotavanja volana u obe strane, drugo je sve kako treba.
Naravno, da spolja gledano, nema nikakvih problema sa šasijom. Prav, sve u redu, oplatab potpuno, svuda "zdrava", nije oštećena, nije ulubljenja, bez oštećenja. Pun dupke, visina stameno, muški održana stalno, bez padanja, naginjanja karoserije i bez štosovanja, što je možda i najbitnije. Izuzetno udoban, mek, tih, amortizacija bukvlano savršena.
Vuče jako dobro, izuzetno jak i startan, mali gas i ide ko zmaj, vuče za sve pare. A, interesantno je to da kada mu se na ravno otpusti gas održava stalnu brzinu, iako je u "D" (u brzini), a ponaša se kao da je u "N" (u leru). Kao da ima neki automatski tempemat ugrađen.
Šalta odlično, mirno i tiho, savšrno i gotovo neosetno, a menjač je autoatik "Voithov", četvorobrzinac.
Kočnice jake, baš, bap jake, ispravni su i nožni, a i ručni retarder.
Brzniomer ispravan, obrtomer isto, km sat radi, ispravan je, kuca, ali ne vide prevaljenu kmtražu.
Ispravan je merač za gorivo, preko pola skale bila kazaljka. Struju na akumulatorima stalna na oko 26 do 27 V. Pritisak ulja u motoru ide od oko 1,5 bara na leru do nekih 6 bara. Temperaturu drži stalnom na oko 80 i koji stepen C, tako stalno održava.
Vazduh za kočenje i na prednjem, a i na zadnjem kočionom kolu drži na oko 7 bara.
Ispravni su svi validatori u putničkom salonu kao i panel kod vozača.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
E sad pošto nas je negde od Rašinog Majdana jurio 3/405 (trosmenac), 2/405 je išao samo do Brđana u Ripnju, gde smo prešli u 3/405 i A-53 (IK-103; 2000. godište), s kojim sam išao do Glumčevog Brda i nazad do Trošarine.
Ok auto, pre oko tri godine, a sad već možda i četiri, rađen je, imao je generalni remont šasije, rešetki i stubova u Centralnom Remontu, na Dorćolu, što se i danas da primetiti. Prav je, nije ni malo ukošen, oplata relativno dobra. Nema tragova korozije, ne barem u nekoj većoj meri i ne nekih većih. Visina odlično iznivelisana, ne pada, niti imalo štosuje.
Vuče solidno, od Kolonije do Čaršije se na Ripanjskom putu malo gušio, tu je teže izvukao i to stalno u I brzini, onako bilo je čupavo, ali na tom usponu kad je savladao onaj pravac posle je išao sasvim normalno. Šalta dosta dobro, gotovo i neosetno, mirno i tiho, a menjač je "Voithov" automatik, trobrzinac. Kočnice dosta dobre, reklo bi se, ima samo nožni retarder, koji je ispravan. Hvala lepo, meko, ne nabada.
Tahograf je marke "Kienzle", brzinomer jeste ispravan, obrtomer nije i kazaljka sa nule ne mrda. Sat je ispravan i pokazuje otrpilike tačno vreme, a km sat ne znam da li je ispravan. Merač za gorivo isto kao i kod "trojke". Struja na akumulatorima stalna na oko 26 do 27 V.
Pritisak ulja u motoru ide od oko 2,5 do 7 bara, zavisno od obrtaja. Temperaturu drži stalnom na oko 80ak stepeni C.
Vazduh za kočenje i na pred i nazad stalan između 7,5 i 8 bara.
Pogašeni su svi validatori u putničkom salonu - tako da živeo švers.
Na usponima male počne da ubacuje izduvne gasove, a kao da odnekle curi malo nafta po izduvnoj grani pa se onda dodatno osećaju izduvni gasovi.
Malo curi ulje iz reduktora po glavčini desnog pogonskog točka.
Mirko GSP