Zamišljen kao moderan naslednik vremešnog Mercedesa O317, iz fabrike „11. oktomvri“ u Skoplju na samom početku 80ih na tržiste nam stiže model S 115 i njegova zglobna varijanta S 200.
Biti klinac i busfan u Jugoslaviji bilo je pravo uživanje. „Srećno“ vreme masnih „trilex“ felni, brundavih dizel motora i crnih oblaka dima prilikom kretanja sa stanice, odavno je iza nas. Danas imamo euro norme, filtere, prigušene izduve, pa se sve to čini daleko manje zanimljivim. Zato vam donosimo priču o 5 najpopularnijih gradskih autobusa iz 80ih i 90ih godina. Jedan uspešan period razvoja i kvaliteta javnog prevoza u bivšoj drzavi, koji na žalost nije dugo potrajao. Svaki od ovih autobusa bio je domaći proizvod, tada poprilično jake jugoslovenske industrije, i svaki je imao svoje mesto na tržistu iako su bili direktni konkurenti. Ipak, svaki od njih ima i neku svoju specificnu pricu i sudbinu.
Sanos S115 i S200
Zamišljen kao moderan naslednik vremešnog Mercedesa O317, iz fabrike „11. oktomvri“ u Skoplju na samom početku 80ih na tržiste nam stiže model S 115 i njegova zglobna varijanta S 200. Robusnog i skromnog industrijskog dizajna, nikako nije mogao parirati elegantnim i prefinjenim Mercedesovim linijama, međutim kvalitet i izdržljvost mu se definitivno nisu mogli osporiti. U osnovnoj verziji proizvođen je na samonosećoj šasiji, standardne duzine 12 metara. Koristio je Mercedesovu mehaniku, po licenci pravljenu u sarajevskom „Famosu“. Potpodni motor od 240 KS postavljen izmedju prve i druge osovine i manuleni petostepeni menjač, pružali su za ono vreme dovoljno snage i solidne performanse. Zglobna varijanta sa oznakom S 200 delila je mehaniku sa solo vozilom i bila je zaprvo prvi samostalno projektovani jugoslovenski gradski autobus velikog kapaciteta i dužine 18 metara.
Zanimljiv sistem otvaranja četvorokrilnih vrata takođe je nasledio od prethodnika, a broj i raspored odredjivao je kupac, pa su se tako pored standardnih kombinacija na koje smo navikli, mogle videti i 2-4-4 za solo ili cak 2-4-0-4 za zglob, uglavnom namenjene prigradskim linijama. Iako poprilično spartanski, eneterijer kojim su dominirale drvene nijanse je zamišljen tako da obezbedi lako kretanje putnika kroz vozilo pa su sedišta većim delom bila postavljena u niz duž bočnih strana, radije nego standardni dvosedi. Time se dobilo više mesta za stajanje, što je prevoznicima u gradovima sa manjim razmamakom izmedju stanica i te kako bilo od koristi, jer je cilj bio prevesti što vise radnih ljudi.
Još jedna odlična stvar koju je Sanos nasledio od Mercedesa bio je i pod spušten na visinu svega jednog stepenika na zadnjim vratima, kako bi teže pokretnim putnicima ili roditeljima sa dečijim kolicima olakšao ulazak i izlazak. Bio je to sjajan potez skopskih inžinjera, s obzirom da u to vreme niskopodnost nije bila ni na vidiku.
Međutim, nije se tu stalo. 1982. godine u saradnji sa Škodom, Sanos S 200 postaje i ostaje prvi i jedini jugoslovenski trolejbus serijski rađen i za izvoz u Čehoslovačku. Jedini korisnik u našoj zemlji bio je GRAS iz Sarajeva sa 20 kupljenih vozila. Proizvodnja nikada njie dostigla velike razmere, a solo varijanta ostala je samo na prototipu proizvedenom 1987.koji je do 2005. vozio ulicama Sarajeva. Sanosi S 115 i S 200 nudli su prilično glatku, udobnu i tihu vožnju u odnosu na konkurente, i zbog toga bili omiljeni prevoznicima u Ljubljani, Rijeci, Petrinji, Slavonskom Brodu, Sarajevu, Nišu gde su činili većinu voznog parka, zatim Čačku, Kraljevu, Kragujevcu, Beogradu, Pančevu, Somboru… Ipak, najveći broj njih vozio je ulicama Skoplja, gde se i danas mogu naći primerci u voznom stanju, uglavnom prepravljeni na pogon zemnim gasom. Zanimljivo je da se GSP Beograd odlučio isključivo za kupovinu solo vozila, jer se smatralo da je zglob od 18 metara preveliki za beogradsku konfiguraciju terena. Tokom 2000ih je postojala inicijativa da se poslednji „preživeli“ S 115 sa garažnim brojem 228 u Beogradu reparira i sačuva, međutim od toga se izgleda odustalo. Zanimljivo je takođe da je GSP Novi Sad pred sam kraj 80ih planirao veliku obnovu voznog parka vozilima iz domaće proizvodnje, kada je na probu došao jedan zglobni Sanos S200, sa garažnim brojem 632 i tu ostao kao jedini. Novosadski prevoznik se ipak opredelio za švedski Volvo.
Pratite nas i vidite kojeg od vaših omiljenih veterana ćemo vam predstaviti u sledećem tekstu.
Predrag Neofitović