Škoda Sanos – privremeno rešenje kao ponos Jugoslavije

Škoda Sanos – privremeno rešenje kao ponos Jugoslavije

Postoji mnoštvo priča o uspehu firmi nekadašnje Jugoslavije. Iako se, u autobuskom svetu, on merio u broju isporuka ka prijateljskim zemljama u Evropi i van nje, saradnja Sanosa i Škode je bila plodna. Zglobni trolejbusi nekadašnjeg makedonskog proizvođača su ostavili dubok trag na ulicama čehoslovačkih gradova.

S početka osamdesetih godina 20. veka, Sanos je predstavio tržištu zglobni autobus za masovni prevoz putnika. Revolucionarna dužina vozila od osamnaest metara je stigla u masovnu proizvodnju u Evropi tek nekoliko godina ranije, ali sa motorima u zadnjem delu vozila. Sanos ih je ostavio u prednjem delu vozila, otvarajući prostor za četvrta vrata na samom začelju autobusa.

Sanos S200 prevelik za beogradski javni prevoz. © FAS

Sanos S200 prevelik za beogradski javni prevoz. © FAP – FAMOS

Međutim, Sanos S200 nije bio preterano poželjan u jugoslovenskim gradovima, baš zbog svojih gabarita. Najveći poraz je doživeo u tadašnjoj prestonici Jugoslavije, Beogradu, koji je odbio kupovinu osamnaestometraša zbog konfiguracije terena i uskih skretanja. U Beogradu i ostatku Srbije su dominirali domaći Ikarusi, ali se zemunski proizvođač nikada nije pomakao od prototipa sa električnim pogonom.

U doba kada je predstavljen zglobni Sanos, Čehoslovačka je vapila za zglobnim trolejbusima visokog kapaciteta. Domaća industrija je kaskala na tom polju, a potražnja je rasla širom države. Pošto bi razvoj zglobnog autobusa visokog kapaciteta trajao više godina, doneta je odluka o uvozu stranih karoserija koje će biti opremljene pogonskim komponentama iz Čehoslovačke. Saradnja je trebalo da otpočne sa mađarskim Ikarusom, ali je zbog nejasnih finansijskih konstrukcija Škoda raskinula ugovor i potpisala novi sa skopskim FAS-om.

Prototip iz 1982. godine eksponat Tehničkog muzeja u Brnu. © Tomaš Smetana

Prototip iz 1982. godine eksponat Tehničkog muzeja u Brnu. © Tomaš Smetana

Nakon proizvodnje dva prototipa i njihovog testiranja 1982. godine, serijska proizvodnja je otpočela 1984. godine. Osim narudžbina iz Čehoslovačke, zbog koje je i napravljen trolejbus, stigla je porudžbina za dvadeset Sanosa S200Tr i iz Sarajeva, jedina u Jugoslaviji. Od dvadeset novih trolejbusa, deset je isporučeno sa pogonskim komponentama jugoslovenskog Energoinvesta, dok je ostatak stigao sa Škodinim pečatom.

Proizvodnja nije dugo trajala, ali je isporučen zavidan broj vozila. Osim dva prototipa, do kraja 1987. godine je napravljeno još 75 zglobnih trolejbusa. Njihov najveći kupac je bio Zlin na jugoistoku Češke, koji je u voznom parku imao 31 vozilo ovog tipa. Dvadeset Škoda Sanosa je otišlo za Bratislavu. Dva su se našla u voznom parku češke Ostrave, dok je slovački grad Prešov kupio tri vozila. Poznato je i da je jedan zglobni trolejbus testiran u Moskvi, kao i da se prvi prototip našao na kratko na ulicama Beograda.

Zbog odnosa snage i mase Sanos je bio omiljen među vozačima. © Aktron, Wikimedia

Zbog odnosa snage i mase Sanos je bio omiljen među vozačima. © Aktron, Wikimedia

Tiristorizovani Škodini motori su isporučivali 270 konjskih snaga u konstantnom režimu, što je bilo za trideset više od Sanosa na dizel. Zahvaljujući jednostavnom industrijskom dizajnu i prostom enterijeru, Sanosov trolejbus je prazan imao masu od samo šesnaest tona. Ovakav odnos snage i mase je činio Sanosa omiljenim vozilom među čehoslovačkim vozačima. Međutim, visok pod skoro duž celog vozila, kao i uprošćen dizajn, se nisu dopadali putnicima pa su sa te strane žalbe bile veoma česte. Ipak, S200Tr je pomogao u razvoju javnog prevoza ove države, pa je omiljen među nostalgičarima.

Dok su se isporučivali Sanosi, Škoda je razvijala svoj zglobni trolejbus dužine osamnaest metara. Iako su već 1983. godine imali spreman prototip, zglobni 15Tr dužine 17.360 milimetara nije ušao u proizvodnju pre 1988. godine. Pojavom domaćeg trolejbusa na tržištu, Čehoslovačka je okrenula leđa Jugoslaviji pa je tada i ugašena proizvodnja Sanosa S200Tr. Nakon raspada Čehoslovačke, Škoda je nastavila proizvodnju svog trolejbusa. Do 2004. godine proizvedeno je čak 590 vozila, u poređenju sa 75 Sanosovih.

Daleko napredniji Škodin trolejbus je izgurao Sanos sa tržišta. © Thomas de Laine

Daleko napredniji Škodin trolejbus je izgurao Sanos sa tržišta. © Thomas de Laine

Trolejbus Škoda 15Tr je predstavljao konačno rešenje problema čehoslovačkog javnog prevoza. Prelazno rešenje iz Makedonije je tehnički bilo daleko ispod češkog trolejbusa. Škoda je bila toliko naprednija da je Ostrava prodala svoja dva Sanosa u zamenu za prototip Škode 15Tr. Njih je kupio Zlin, gde su Škode Sanosi bili najbrojniji trolejbusi tog vremena. Kako se bližio kraj dvadesetog veka, tako je S200Tr bio sve ređa pojava, izuzev u Sarajevu. Nesrećna poslednja decenija ovog veka je odložila obnovu voznog parka, pa je ovaj grad otkupio šest trolejbusa iz Zlina kako bi održao prevoz aktivnim.

Po pitanju Sanosovih trolejbusa je Sarajevo posebno zanimljiv grad. Naime, u njemu se našao i jedinstveni solo trolejbus iz skopske fabrike. Prototip sa oznakom S115Tr je napravljen 1986. godine, kako bi pojačao ponudu na čehoslovačkom tržištu, ali nije prihvaćen. Za razliku od zglobnih, Čehoslovačka je imala domaći trolejbus, Škodu 14Tr, koji je prodat u skoro četiri hiljade primeraka. S tim na umu, Sanos S115Tr je ostao na jedinstvenom prototipu koji je, nakon testiranja u Beogradu, prodat Sarajevu, gde je služio do 2005. godine.

Solo trolejbus ostao na prototipu. © Škoda Club

Sanos S115Tr je ostao usamljen u Sarajevu do 2005. godine. © Škoda Club

Iako u novi vek van Sarajeva nije ušao skoro nijedan Sanos S200Tr, tri vozila su sačuvana kao oldtajmeri. S obzirom na to da ih je nemoguće uključiti van kontaktne mreže, teško je održavati ih u voznom stanju, ali jaka svest o istoriji javnog prevoza u Češkoj i Slovačkoj održava ova vozila u odličnom stanju. Jedan autobus je uvršten u istorijski vozni park javnog prevoznika iz Bratislave. Zlin je svoje trolejbuse rasprodao, ali su dva završila u vrednim kolekcijama i ostala u voznom stanju.

Jedan od njih je, od 1994. godine, deo postavke vozila iz javnog prevoza u Tehničkom muzeju Brna. To je ujedno i prvi napravljeni S200Tr, prototip iz 1982. godine. Drugi trolejbus iz Zlina je otišao u ruke kolekcionara iz Pardubica, omanjem gradu istočno od Praga. Vozilo sa garažnim brojem 329 se često može videti na ulicama ovog grada, kao i na mnoštvu YouTube snimaka. Prijatelji javnog prevoza iz ovog grada u svom depou imaju ovaj trolejbus od 2003. godine.

Škoda Sanos na remontu u Bratislavi 2016. godine. © iMHD

Škoda Sanos na remontu u Bratislavi 2016. godine. © iMHD

Premda je poslužio kao prelazno rešenje, dok je Škoda konstruisala zglobni trolejbus visokog kapaciteta, Sanos je predstavljao tehnološki korak unazad. Njegovo poreklo od Mercedesovih modela ima snažan uticaj šezdesetih godina prošlog veka, pa je jasno bilo da S200Tr nije dorastao standardima tadašnje Čehoslovačke. To je posebno bilo jasno kada je Škoda dovršila razvoj svog zglobnog trolejbusa. Ipak, za Jugoslaviju i istoriju njene industrije ovaj trolejbus predstavlja otkriće i uspeh na inostranom tržištu. Do raspada države, veći proizvođači nisu ni razmatrali razvoj trolejbusa, mahom zbog njihovog odsustva u velikim gradovima Evrope.

Međutim, vremena su se promenila. Električni pogon se vraća u autobuse i sigurno je da će tu ostati. Možda se jednog dana budu opet pisale stranice istorije domaće proizvodnje baš kroz ovaj tip pogona.

Slobodan Kostić

One comment

Objavite komentar

Vaša adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

*

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.

Descargar musica