Da li Novi Sad može da okrene novi list nabavkom midibusa?

Da li Novi Sad može da okrene novi list nabavkom midibusa?

Javno gradsko saobraćajno preduzeće „Novi Sad“ je donelo odluku o nabavci osam midibusa za potrebe gradskog i prigradskog prevoza. Na javnoj nabavci, za koju se spominjalo da treba da predstavi novu filozofiju razvoja javnog prevoza u drugom najvećem gradu u Srbiji, pobedio je lokalni proizvođač Feniksbus.

Iako možda zvuči naivno, ovakva nenadana nabavka vozila manjeg kapaciteta i dimenzija znatno može osvežiti novosadski prevoz. Primera radi, beogradski javni prevoz je u poslednjih desetak godina dobio primetan broj linija javnog prevoza na kojima saobraćaju minibusi, te ljudima skratio kilometarska pešačenja i omogućio bolju vezu sa gradom.

Novosadski Feniksbus pobedio na tenderu za osam midibusa za Novi Sad. Fotomontaža: Slobodan Kostić

Novosadski Feniksbus pobedio na tenderu za osam midibusa za Novi Sad. Foto: Feniksbus, Fotomontaža: Slobodan Kostić

Isto se može desiti i u Novom Sadu. Linije javnog prevoza u ovom gradu su slabo razuđene i najviše zauzimaju glavne koridore. Trase većine od četrnaest gradskih linija su uspostavljene još tokom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka, kada je grad bio u velikoj i planskoj ekspanziji.  Nakon kraće stagnacije početkom 21. veka, Novi Sad ponovo beleži veliki rast stanovništva i očekuje se da će biti ravan rastu iz druge polovine dvadesetog veka. Međutim, razvoj javnog prevoza i dalje stagnira – pod izgovorom da nema putnika polasci se proređuju, a atraktivnost rapidno opada i saobraćajne gužve u gradu postaju nepodnošljive.

Novosadski javni prevoz je, u poslednjim trzajima pred stagnaciju s početka ove decenije, nabavio pet minibusa Kapena Urby CNG sa namerom da reši isti problem. Stanovnicima Trandžamenta i Majura u Petrovaradinu, Tekija, Veterničke rampe i Adica je obećavano uvođenje minibus linija koje bi im skratile udaljenost do najbližih stanica javnog prevoza. Međutim, probudila ih je realnost u kojoj i danas neki od njih moraju da pešače skoro pola sata do najbliže stanice javnog prevoza, što je nezamislivo s obzirom da neki od njih pripadaju gradu a ne prigradskim naseljima.

Prethodna nabavka midibusa 2011. godine slično najavljivana. © Saša Conić

Prethodna nabavka midibusa 2011. godine slično najavljivana. © Saša Conić

Umesto da služe svrsi zbog koje su kupljeni, Kapena minibusi u Novom Sadu su raspoređeni na već postojećim prigradskim linijama, umesto solo autobusa. Ipak, nije se zadržalo sve na postojećoj mreži. Nakon isporuke vozila, JGSP „Novi Sad“ je otvorilo liniju do beogradskog aerodroma i ubrzo je ukinulo. Drugi izuzetak je školska linija 6A, koja sa svega nekoliko polazaka spaja Adice sa osnovnom školom u Veterniku.

Moglo bi se reći da problem novosadskog javnog prevoza nije rešiv nabavkom novih vozila, kojih god dimenzija. To je donekle tačno. Međutim, adekvatnom upotrebom ovih midibusa se javni prevoz u gradu može značajno poboljšati. Za razliku od dosadašnjeg pristupa, ovaj put je potrebno krenuti sa oboda grada, a ne iz centra. Pravljenje radijalnih linija sa ovakvim vozilima nema smisla, s obzirom na preklapanja sa postojećim linijama. Umesto toga, stanovnici navedenih naselja bi najveći boljitak osetili uspostavljanjem kratkih tzv. „fiderskih“ linija do najbližih okretnica javnog prevoza.

U poslednjih deset godina sve više "fider" linija u Beogradu približava javni prevoz korisnicima. © Novatronic

U poslednjih deset godina sve više „fider“ linija u Beogradu približava javni prevoz korisnicima. © Novatronic

Tako bi stanovnici Tekija i Trandžamenta najveći benefit imali uspostavljanjem linije do Petrovaradina, do okretnice odnosno neke od prolaznih stanica gradskih linija. Veternička rampa bi u tom slučaju mogla biti spojena sa Novim Naseljem jer njemu i gravitira. Nepokrivenim delovima Adica i Telepa značila bi veza sa Limanima zbog presedanja, kao i sa Novim Naseljem. Loša pokrivenost javnim prevozom je prisutna i u velikim delovima Klise. Osim toga, moguće je i uspostavljanje lokalnih kružnih linija u većim prigradskim naseljima poput Kaća, Veternika ili Futoga. Čak i sa intervalom od pola sata, ovakve linije bi izuzetno značile njihovim korisnicima i doprinele boljoj komunikaciji sa gradom.

Ipak, za smisleno postojanje linija, koje konceptualno služe za presedanje na druge linije, potrebno je menjati tarifni sistem. Nikome, izuzev pretplaćenim korisnicima, neće odgovarati da plaćaju kartu u midibusu, a potom još jednu u autobusu do kog ih midibus dovozi. Duplo plaćanje karte u Novom Sadu u jednom smeru bi koštalo 130 dinara, što je za 40 dinara više nego u Beogradu. Zbog takvog tarifnog sistema bi ovaj koncept pao u vodu. Novi Sad već više od decenije najavljuje uvođenje novog tarifnog sistema i elektronske naplate, ali nikakvog pomaka nema već dugi niz godina.

Novosadski javni prevoz bi morao da se razvija i u smislu turističke atraktivnosti. © Saša Conić

Midibusom od Trga slobode do Petrovaradinske tvrđave? © Saša Conić

Sa titulom Evropske prestonice kulture za 2021. godinu na umu, novosadski javni prevoz bi morao da se razvija i u smeru turističke atraktivnosti. Akcenat turističke ponude Novog Sada je na Petrovaradinskoj tvrđavi, jednom od najvećih utvrđenja na Dunavu. Trenutno, slabo pokretnim i hendikepiranim osobama je onemogućen pristup ovoj atrakciji zbog beskonačnog broja stepenica koji vodi do najlepšeg pogleda na grad. Nova vozila, kao i prethodno nabavljeni midibusi, imaju niskopodni segment sa rampom za hendikepirana lica, pa bi njihova upotreba na liniji od glavnog trga u centru grada do tvrđave znatno doprinela turističkoj ponudi Srpske Atine, ali i približila drugu obalu Dunava gradu.

Rok isporuke od četiri meseca ističe sredinom leta, do kada će Feniksbus u dva lota isporučiti po četiri gradska autobusa. Oni će biti za skoro ceo metar duži od Kapena i stoga će primati veći broj putnika. Njihovom isporukom će se broj midibusa u voznom parku JGSP „Novi Sad“ povećati na trinaest, što čini flotu dovoljnu za pokretanje pet – šest linija sa po dva vozila. Naravno, ukoliko bi linije bile pravilno organizovane, zbog kratkog rastojanja dovoljno bi bilo po jedno vozilo na svakoj.

Budimpeštanski midibusi se najviše koriste u starom gradu. © Slobodan Kostić

Budimpeštanski midibusi se najviše koriste u starom gradu. © Slobodan Kostić

Ukoliko Novi Sad smisleno iskoristi nove midibuse, benefit ovakve nabavke bi se osetio daleko više nego u slučaju da vozila budu raspoređena na već postojećim polascima. Time bi se grad otisnuo u novu eru, učinio nešto što nikad ranije nije i iskrojio svoj javni prevoz prema potrebama svojih građana. Naravno, moralo bi da dođe do korenitih promena u organizaciji prevoza, pre svega modernizacijom tarifnog sistema.

Zajedno sa najavljenom nabavkom stotinu novih autobusa na gas, Novi Sad je u prilici da korenito izmeni svoj javni prevoz i ponovo postane najbolji u državi. Vozila neće sama od sebe promeniti gradski prevoz, već je potrebna inicijativa koja će voditi novosadski prevoz u novu eru. Ako se ostvari pisanje novosadskog Dnevnika, da ova nabavka označava „konceptualno novi pristup u sistemu javnog prevoza u Novom Sadu„, onda se najmanje može očekivati i novi pristup u organizaciji linija, kao i modernizacija tarifnog sistema.

Slobodan Kostić

One comment

Objavite komentar

Vaša adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

*

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.

Descargar musica