Kako je Poljska postala evropska zemlja autobusa

Kako je Poljska postala evropska zemlja autobusa

Pad berlinskog zida i raspad istočnog bloka obeležio je poslednje dve decenije dvadesetog veka u Evropi. Ujedinjenje istočne i zapadne Evrope kao kraj Hladnog rata doneo je velike beneficije i Poljskoj.

Promena koja se desila u Poljskoj početkom devedesetih godina prošlog veka je poznata pod terminom „šok terapija“. Ova država se u samo nekoliko godina potpuno okrenula ka Zapadu i liberalizovala svoje tržište. Efekat je bio vidljiv u autobuskoj industriji –  najveći evropski proizvođači su otvorili svoje pogone u Poljskoj, čime je Poljska postala treći najveći izvoznik autobusa u Evropi. Neke od ovih fabrika su ponele i titule glavnih u svojim koncernima.

Kapena-Scania do kraja 20. veka izbacila 100 autobusa. © Scania

Kapena-Scania do kraja 20. veka izbacila 100 autobusa. © Scania

Prvi potez napravila je Scania. Tražeći partnera koji će sklapati kamione u Poljskoj, Scania je tražila fabriku u blizini neke od luka na Baltičkom moru. U isto vreme, Kapena iz Slupska, na nešto više od stotinu kilometara od Gdanjska, najveće poljske luke, tražila je investitora. Mala fabrika sa severa Poljske je već imala utvrđenu poziciju na tržištu i specijalizovala se u pravljenju midibuseva. Krajem 1992. godine, ugovor između švedskog giganta i poljskog lokalnog igrača je sklopljen.

Do leta 1993. godine, Kapena-Scania je sklopila prvi autobus u CKD (eng. complete knock down) tehnologiji. Ova tehnologija izrade podrazumeva da ceo autobus stigne u delovima u Poljsku, te da se cela karoserija podigne iznova. Ovakav način proizvodnje karakterističan je za firme koje sklapaju slična partnerstva. Primera radi, prvi VDL Lexio koji je izašao iz novosadskog Neobusa 2009. godine je bio sastavljen na identičan način. Kako bi se proizvodnja podigla što pre, jedna od mera poljskih vlasti je bila da omoguće prodaju CKD sklopljenih vozila bez uvoznih taksi.

Fabrika u Slupsku proizvodi sve tipove Scania autobusa. © Scania

Fabrika u Slupsku proizvodi sve tipove Scania autobusa. © Scania

Prve isporuke Scania autobusa iz fabrike u Slupsku su se odigrale 1993. godine, kada je Krakov preuzeo pet solo autobusa. Naredne godine je isporučeno 15 gradskih autobusa, a proizvodnja je porasla do 50 vozila godišnje u 1998. godini. Jedna od ključnih prekretnica je bila 2002. godine, kada je Scania zatvorila proizvodnju kamiona u Poljskoj, čime je pogon u Slupsku ostao posvećen isključivo autobusima. Uporedo, Scania je zatvorila proizvodnju autobusa u Švedskoj, te su ostale samo fabrike u Poljskoj (glavna), Finskoj i Kini (Higer). Danas ovaj pogon ima kapacitet od 1.500 autobusa godišnje, a do 2016. godine ih je napravljeno više od šest hiljada. U ovoj fabrici se najviše prave gradski autobusi Citywide, ali se uporedo proizvodi i ostatak proizvodnog programa.

Volvo 7000A u rodnom Vroclavu. © Thomas Mark de Laine

Volvo 7000A u rodnom Vroclavu. © Thomas Mark de Laine

Sličan tok radnje je imao i njihov najljući skandinavski konkurent, Volvo. Ova švedska kompanija je otvorila svoju poljsku ispostavu 1994. godine u Vroclavu. U početku su se u ovoj fabrici pravili autobusi koje je u finskoj proizvodio Carrus. Međutim, uvođenjem modela 7000 u proizvodnju krajem devedesetih godina, Volvo Polska dobija pun zamah. Danska Aabenraa i švedski Säffle nisu proizvodili ovaj autobus, a finski Carrus je opskrbio samo svoje tržište. Ipak, potražnja za niskopodnim Volvo autobusom je rasla, pa su se na listi mušterija s početka 21. veka našli i Berlin i Budimpešta.

Vetar u leđa fabrici u Vroclavu dalo je gašenje autobuskih fabrika u vlasništvu Volvoa 2004. i 2005. godine. Tada su sa liste proizvođača su nestali nemački Drögmöller, zadužen za turističke autobuse i danska Aabenraa, koja je snabdevala Dansku prigradskim autobusima. Najveći deo njihovog proizvodnog programa je preseljen u Poljsku, dok su Skandinaviju i dalje snabdevali Säffle i Carrus. Međutim, 2013. godine Volvo gasi proizvodnju autobusa u svojoj matičnoj državi i stavlja katanac na Säffle. Time je Volvo Polska postao glavni proizvođač Volvo autobusa za Evropu. Danas ova fabrika ima više od četiri hiljade zaposlenih i važi za najvećeg poslodavca u okolini Vroclava. Iz njihovih pogona izlazi ceo proizvodni program švedskog brenda.

Neoplan Polska od početka u privatnom vlasništvu. © Solaris Bus & Coach

Neoplan Polska od početka u privatnom vlasništvu. © Solaris Bus & Coach

Naravno, Poljaci su se umešali u proizvodnju u svojoj državi. Takođe 1994. godine, Kžistof Olševski je, sa svojom ženom Solanž, osnovao predstavništvo nemačkog Neoplana u Varšavi i osigurao posao isporuke troosovinskih gradskih Neoplana za Varšavu. Pošto je dobio tender za 50 gradskih autobusa za Poznanj, ubedio je Neoplan da preseli deo proizvodnje iz Nemačke u Poljsku. Nakon obuke radnika u Berlinu i iznajmljivanja hala za proizvodnju, 1996. godine Neoplan isporučuje prve autobuse napravljene u Poljskoj. U naredne dve godine, Neoplan Polska je toliko dobro radio svoj posao da je imao udeo od 50 procenata na domaćem tržištu.

Tokom 1999. godine, Neoplan je planirao da potpuno preseli proizvodnju turističkog modela Euroliner u Poljsku. Iako je firma Gottlob Auwärter, vlasnik Neoplana, kupila 30% udela u poljskoj fabrici, planovi o proizvodnji su osujećeni kada je MAN Truck & Bus preuzeo vlasništvo nad Neoplanom. Dve godine kasnije, porodica Olševski je otkupila svoje deonice i formirala Solaris Bus & Coach, jednog od najvećih evropskih proizvođača autobusa. Na temeljima Neoplana u Poljskoj, danas se proizvodi oko hiljadu Solarisa godišnje. Solanž Olševska je ostala na čelu firme do 2018. godine, kada je španski CAF postao većinski vlasnik Solarisa.

Po povlačenju Neoplana iz Poljske nastaje Solaris Urbino, jedan od najprodavanijih gradskih autobusa. © Solaris Bus & Coach

Po povlačenju Neoplana iz Poljske nastaje Solaris Urbino, jedan od najprodavanijih gradskih autobusa. © Solaris Bus & Coach

Poslednji koji je ušao na poljsko tržište je nemački MAN. Oni su 1996. godine doneli odluku o otvaranju proizvodnje autobusa na poljskom tržištu. Dve godine kasnije, prvi autobusi su izašli iz fabrike u gradiću Sadi, ublizini Poznanja, a 1999. godine i stoti autobus. Proizvodnja je dodatno proširena 2000. godine, kada je MAN kupio STAR, poljsku fabriku komercijalnih vozila u Starahovicama. Formiranjem NeoMAN udruženja, Neoplan se vratio u poljske pogone.

Već 2003. godine, MAN je postao najveći proizvođač autobusa u Poljskoj. Gašenjem pogona u Pilstingu, glavnog za Neoplan u Nemačkoj, u Poljskoj je krenula i proizvodnja visokoturističkih Neoplana. Međutim, nakon otvaranja moderne fabrike u Ankari, MAN je veliki udeo u proizvodnji turističkih autobusa prepustio turskoj fabrici. Fabrika u Sadima, blizu Poznanja, zatvorena je 2017. godine i sva proizvodnja je premeštena u Starahovice. Danas, fabrika u Starahovicama proizvodi celu proizvodnu gamu MAN autobusa i ima kapacitet od 1.500 autobusa godišnje.

MAN u Poljskoj proizvodi sve tipove autobusa, najviše gradske. © Przyjazna motoryzacja

MAN najjači igrač u Poljskoj. © Przyjazna motoryzacja

Otvaranje poljskog tržišta i subvencije autobuskim proizvođačima su dovele do toga da Poljska već 2003. godine postane treći najveći izvoznik autobusa u Evropi, iza Nemačke i Švedske. Gašenjem mnogobrojnih pogona u Nemačkoj i Švedskoj, koje su vodile na tabeli s početka 21. veka, Poljska je preuzela tron. Autobusi proizvedeni u Poljskoj se mogu videti od Stokholma do Atine i od Sofije do Londona. U Srbiji su češći gradski autobusi, pa se u Novom Sadu mogu videti primerci Solarisa, Kapena i Volvoa, dok je Beograd vodeći po tom pitanju sa flotom od 200 Solarisovih autobusa.

Slobodan Kostić

Objavite komentar

Vaša adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

*

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.

Descargar musica